Asad, koji danas slavi 48. rođendan, dokazao se u međuvremenu kao nevjerojatno otporan i, kako kažu njegovi protivnici, brutalan diktator. Njegova spremnost da u sirijskom ratu učini sve što može kako bi opstao, uključujući opsežne vojne napade na čitave gradove i uporabu kemijskog oružja protiv vlastita naroda, zasad mu je omogućila da jezgru svoga režima zadrži na vlasti, iako više ne kontrolira velike dijelove zemlje. Nakon tri godine ustanka protiv 40-godišnje vladavine obitelji Asad, Bašar i dalje uspješno prkosi predviđanjima da mu je kraj blizu.
Zapad je nekoć bio pod dojmom da je Bašar slab i nesposoban, kaže David Lesch, profesor bliskoistočne povijesti na sveučilištu u San Antoniju i autor knjige "Sirija: Pad kuće Asad".
"Nakon ovog krvoprolića, ljudi su promijenili procjenu, sada govore da je puno čvršći nego što su mislili", nastavlja Lesch, koji je kao povjesničar imao pristup Asadu od 2004. do 2009. godine.
U očima svojih protivnika, Bašar je zlokobni autokrat, ubojica koji će učiniti sve da ostane na vlasti. Za svoje pristaše, on je nacionalni junak koji se bori protiv zapadnog imperijalizma i za očuvanje svjetovne vlasti u turbulentnoj regiji preplavljenoj sektaškim nasiljem.
Asad posve živi u uvjerenju da će bez njega Sirija propasti i da se ne bori protiv narodnog ustanka nego protiv terorista. Prošle je godine u jednom govoru krvavo suzbijanje ustanka usporedio s liječenjem.
"Kada kirurg amputira nogu i rana poslije prokrvari.. kažemo li mi njemu: 'Imaš krvi na rukama' ili mu zahvaljujemo što je spasio pacijenta?", zapitao je.
Na Zapadu se pitaju upravlja li Bašar režimom ili režim upravlja njime. Vlast koju je naslijedio pedantno je izgradio njegov otac Hafez al Asad. Obitelj Asad i njihova alavitska manjina drže najosjetljivije pozicije u vojnim i obavještajnim službama. Ali nisu oni jedini: izabrane obitelji iz sunitske većine i iz kršćanske i ostalih manjina dobile se moćna mjesta u gospodarskim područjima koja su ih uvrstila u režim, jedan od najautokratskijih na Bliskom istoku.
"On nije snažan lider. Kako bi mogao biti?", kaže Bašarov protjerani rođak Ribal al Asad. "Nije došao iz vojnih redova, nije birao ljude koji ga okružuju, to su radili njegov otac i stariji brat. On se više boji da će ga ubiti netko iz pratnje nego bilo kojeg zračnog napada", dodao je.
Bašarovi prvi mjeseci na vlasti 2000. godine pobudili su nadu da će omekšati željeznu šaku kojom je njegov otac vladao zemljom. Čak i kad je postalo jasno da neće tolerirati javni neposluh, mnogi su ga prikazivali kao naprednog u srcu, reformatora koji se bori protiv stare garde koja mu ograničava ambicije.
Čak i njegovi današnji najžešći kritičari tada su mislili da može biti pozitivan čimbenik u regiji. Sadašnji američki državni tajnik John Kerry kao senator je često razgovarao s Asadom, a jednom su čak i zajedno večerali u restoranu u starom dijelu Damaska. Tadašnji francuski predsjednik Nicolas Sarkozy pozvao ga je na proslavu francuskog nacionalnog praznika 2008. godine. Pa kako se taj reformator pretvorio u čovjeka kojeg Kerry danas uspoređuje s Hitlerom?
"To je kao grčka tragedija", kaže Jean-Marie Quemener, čija je Asadova biografija "Doktor Bašar, gospodin Asad" objavljena u Francuskoj prije dvije godine. "Imao je mnogo puta prigodu izabrati pravu stvar. Ali svaki put, ili mu je netko izmaknuo tlo pod nogama ili je donio krivu odluku", rekao je Quemener. "Svaki put, sudbina mu je nametnuta", dodao je.
Bašar je na vlast došao slučajem. Njegov je otac odgajao starijeg brata Basila za nasljednika. Basil je, međutim, poginuo u prometnoj nesreći u Damasku 1994. godine. Bašar je tada pozvan kući iz Londona, gdje je bio na specijalizaciji iz oftalmologije. Odmah je prošao vojnu obuku i dobio čin pukovnika kako bi jednog dana vjerodostojnije mogao preuzeti vlast.
Hafez al Asad umro je 2000., a sirijski je parlament brzo promijenio ustavnu odredbu da predsjednik ne može biti mlađi od 40 i tu granicu pomaknuo na Bašarove 34 godine. Bašarovo ustoličenje zapečaćeno je na referendumu na kojem je bio jedini kandidat.
"Kada ga je otac pozvao, nije bio spreman za vlast. Htio je da to preuzme njegov mlađi brat Maher", koji je danas zapovjednik predsjedničke garde, kaže Quemener. "Sudbina mu je određena, on nije nikada htio biti vođa Sirije".
Hafez je iza sebe ostavio Siriju kakvu je modelirao 30 godina, s centraliziranom ekonomijom sovjetskog tipa i tako čvrstom kontrolom da su se ljudi bojali pričati političke viceve.
Mlađi Asad izgledao je kao dašak svježeg zraka. Visok, mršav, s blagom govornom manom ('šuškanjem'), pričao je o svojoj ljubavi prema kompjuterima - zapravo, jedina službena funkcija koju je obnašao prije predsjedničke bila je ona čelnika Sirijskog računalnog društva. Slušao je Phila Collinsa, a njegova supruga Asma bila je privlačna, moderna žena odrasla u Londonu.
Mladi par, koji će kasnije dobiti troje djece, živio je u apartmanu u četvrti Malki u Damasku, suprotno od palača u kakvima su živjeli drugi arapski čelnici. Šarmantna prva dama uravnotežila je 'štreberski' izgled svog supruga, često su se pojavljivali u javnosti na oduševljenje pristaša i zajedno su izgledali kao donositelji progresivnih vrijednosti u sirijsko društvo.
Nade da će Bašar politički otvoriti Siriju brzo su nestale, zemljom je i dalje vladala čvrsta ruka. Umjesto toga, novi je predsjednik otvorio ekonomiju. Zahvaljujući tržišno orijentiranim reformama, u Damasku i ostalim gradovima nicali su trgovački centri i restorani, turizam je procvjetao.
Zapadni dužnosnici i diplomati koji su se sastajali s Asadom s vremenom počeli otkrivati da se radi o taštom čovjeku, uvjerenom da je njegov put jedini ispravan. Bašar sebe doživljava "kao neku vrstu kralja-filozofa, Perikla iz Damaska", napisala je 2009. otpravnica poslova u američkom veleposlanstvu Maura Connely u tajnoj depeši koju je objavio Wikileaks.
Najveći izazov Asadovoj vlasti pojavio se u ožujku 2011. kada su izbili mali prosvjedi na sušom poharanom jugu zemlje. S pojavom arapskog proljeća u drugim zemljama i ovi su se prosvjedi brzo proširili. Asad je odgovorio brutalnom taktikom svoga oca, nadajući se da će nemire sasjeći u korijenu. Sigurnosne snage otvorile su vatru na prosvjednike. To je izazvalo gnjevnu lavinu u zemlji i prosvjedi su prerasli u građanski rat. Asad je poslao vojsku na sela i gradove i ubrzo je došlo do prvih masovnih pokolja civila.
Bašarovi potezi ugasili su dobru volju onih koji su ga dugo gledali kao instrument promjene. Čak je i prva dama 'potamnjela'. Uhvaćene e-mail poruke pokazale su da je Asma bjesomučno kupovala skup nakit, namještaj i vaze iz Harrodsa, čak i u vrijeme najvećeg nasilja u zemlji.
Asad se okrenuo obitelji, ali i taj krug se sužava. Mlađi brat Maher i dalje uz njega, ali sestra Bušra navodno se preselila u Ujedinjene Arapske Emirate. Njezin suprug, zamjenik ministra obrane Asef Šoukat poginuo je u napadu na Damask prošle godine, a jedan od Bašarovih najbližih suradnika, bivši zapovjednik specijalnih snaga Manaf Tlas prebjegao je.
Quemener tvrdi da Bašar u ovom trenutku može razgovarati i raspravljati samo s dvjema osobama, majkom i suprugom. "Kao i svi diktatori i on je vrlo osamljen. Prisiljen je sam donositi odluke i to ga progoni", kaže Quemener.