No, kazna mu se, ukoliko pristane, može zamijeniti radom za opće dobro tako da mu se jedan dan zatvora zamijeni s dva sata rada za zajednicu. Istu je pogodnost sudac zagrebačkog Županijskog suda Marijan Garac primijenio i na drugooptuženog Mihaljevića koji je osuđen na godinu dana.
Veću kaznu Mihaljević je dobio jer za razliku od Vrbana nije priznao nedjelo koje se, prema optužnici, dogodilo prije gotovo dvadeset godina.
Mihaljevićeva obrana najavila je žalbu, ističući da je i u završnim riječima tvrdila da se Mihaljevićeva krivnja ne može temeljiti samo na Vrbanovom priznanju u ponovljenom postupku, tim više što nedjelo nije priznavao ranije.
Odvjetnik Davor Cahun kaže i da je u cijelom slučaju u konačnici oštećen jedino Mihaljević kojemu se ne priznaje vlasništvo nad zemljištem kupljenim od tvrtke "Gortan", na kojem se upisao kao vlasnik temeljem presude Općinskog suda iz 1994.
Tužiteljstvo suprotno stavu Mihaljevićeve obrane tvrdi da se on, uz Vrbanovu pomoć, nezakonito upisao na vrijedno zemljište od preko 30.000 četvornih metara, iako je od Gortana kupio tek njegov manji dio.
Nakon Vrbanova priznanja sud je zaključio da je promjenom stanja u zemljišnim knjigama zlorabio svoje ovlasti kako bi Mihaljeviću omogućio protupravnu imovinsku korist.