Ljajić je za "Politiku" rekao kako je očito da je Jovanka Broz krila bolest jer se i s njim izbjegla susresti, iako su često kontaktirali od 2005. godine, kada je kao tadašnji ministar za ljudska i manjinska prava pomogao da se popravi krov i uredi zapuštena vila u koju je država smjestila Titovu udovicu nakon njegove smrti 1980. godine.
"Jedino što je bilo simptomatično, kada sam je posljednji put zvao telefonom prije nešto više od mjesec dana i htio se najaviti da dođem, rekla je da sređuje kuću i da će me pozvati čim to završi. To se nikad ranije nije događalo. Sad mi je jasno da je ona krila da boluje i nije htjela imati kontakt bilo s kim. Nije me pozvala ni nakon toga. Očito je krila bolest", rekao je Ljajić u intervjuu "Politici".
Lajić, koji je prvi posjetio Jovanku Broz nakon što je prošlog petka u teškom stanju primljena u beogradski Urgentni centar, izbjegao je govoriti o njezinu zdravlju jer, kako kaže, na to nema pravo. "Ne mogu davati takve informacije jer se žena bori za život. Nismo razgovarali, bila je priključena na kisik. Liječnici su je htjeli probuditi, ali ja nisam dao. Bila je u polusvjesnom stanju, budila se na dodir", rekao je Ljajić.
Podsjećajući da je o lošim uvjetima u kojima je živjela, saznao od glumca i scenarista Žarka Jokanovića 2005. godine, na čiji poziv je i posjetio Jovanku Broz, Ljajić kaže da je bio zaprepašten slikom koju je vidio.
"Otišao sam i zatekao frapantnu situaciju u toj ogromnoj kući koja prokišnjava. Sjećam se da je vani bilo minus 11, a u kući nije bilo grijanja. Obukla je na sebe doslovno sve toplo što je imala. U tom ogromnom prostoru, bez ikakvog grijanja, bilo je nepodnošljivo. Meni je nos pocrvenio za tih sat vremena koje sam kod nje proveo", opisao je Lajjić svoj prvi susret s Titovom udovicom, nakon kojeg je od tadašnjeg Vijeća ministara Srbije i Crne Gore tražio da joj se popravi kuća i omoguće normalni uvjeti za život.
Uređeno grijanje i popravljen krov nisu bili dovoljni i Ljajić je doveo arhitekte i stručnjake koji su utvrdili da je neophodna temeljita rekonstrukcija, ali bi to značilo da Jovanka mora neko vrijeme provesti na drugom mjestu, što je ona odbijala i bila nepovjerljiva . "Bojala se izići iz kuće, poučena iskustvom kada su je prošli put protjerali iz Užičke i smjestili u tu vilu. Bojala se da opet postoji neki scenarij i da se više neće moći vratiti u tu kuću", objasnio je Ljajić.
Njegovo je stajalište da bi država morala drugačije skrbiti o Jovanki Broz i tretirati je "kao simbol jednog vremena". "Ona nije ni za što optužena, niti je sudjelovala u bilo čemu što bi moglo utjecati na njen kredibilitet", kazao je Ljajić dodajući: "Bilo je medija koji su me napadali u stilu: šta će sad on tu, kada je Tito učinio velika zla Srbiji i srpskom narodu. Smatram da kao čovjek imam pravo pomagati".
Po Ljajićevim riječima, brojni domaći i strani novinari nudili su Jovanki Broz novac i bili spremni platiti za intervju, ali ih je ona odbijala. Ni on, međutim, nije želio govoriti o čemu je sve pričao s Titovom udovicom, ali tvrdi da ona ima izuzetno pamćenje i da se do detalja sjeća čak i banalnih događaja iz prošlosti. Ono što se dalo naslutiti iz tih razgovora jest da je vjerovala da je bila žrtva nekadašnjih visokih vojnih i državnih dužnosnika bivše SFRJ Nikole Ljubičića i Stane Dolanca, kazao je Ljajić.
Jovana Broz primljena je u petak 23. kolovoza u beogradski Urgentni centar u veoma teškom stanju, polusvjesna, poremećenog tlaka i pulsa te s dekubitalnim ranama i ranom na grudima. Ta je vijest pobudila iznimnu pozornost medija, a državni povjerenik za informacije od javnog značenja i zaštitu osobnih podataka Rodoljub Šabić pokrenuo je postupak nadzora nad Kliničkim centrom Srbije zbog odavanja informacija o zdravstvenom stanju Jovanke Broz.