Osoba koja može točno opisati manifestacije sindroma je Jan-Erik Olsson koji se dobro sjeća preokreta tijekom njegove pljačke u poslovnicu Kreditbanken u središtu švedskog glavnog grada 23. kolovoza 1973.
Naoružan automatskim pištoljem taj zatvorenik na dopustu uzima četiri zaposlenika kao taoce. "Taoci su se manje više svrstali na moju stranu štiteći me u nekim situacijama kako me policija ne bi ubila", priča današnji 72-godišnjak.
"Mogli ste vidjeti strah u njihovim očima. Želio sam ih samo zastrašiti. Nikada nisam bio osuđivan za nešto nasilno", ističe on.
Potom se tjeskoba pretvorila u nešto neobično. Taokinja Kristin Enmark kazala je tada: "Ne bojim se Clarka (Clark Olofsson, drugi sudionik pljačke) ni drugog tipa. Bojim se policije. Razumijete? Imam u njih potpuno povjerenje. Vjerovali ili ne, proveli smo lijepe trenutke zajedno".
Predajom Olssona i Olofssona i oslobađanjem talaca nije završena priča o toj izvanserijskoj pljački.
Izrodila je termin "štokholmski sindrom", koji je osmislio američki psihijatar Frank Ochberg. On je definirao tri kriterija za taj sindrom: "privrženost pa čak i ljubav" taoca spram otmičara, isti osjećaji obrnuto, te zajednički prezir spram vanjskog svijeta.
Postojanje sindroma je opće prihvaćeno. Njegova učestalost je podložna raspravi.
Na početku je postojala tendencija da ga se sustavno istraži. No pregovarači FBI-ja doveli su u sumnju njegovu rasprostranjenost i sindrom "je vraćen, mislim, na svoje mjesto", ocjenjuje Ochberg.
U svakodnevnom govoru te u tisku termin se može činiti iskrivljen ili korišten na neprikladan način.
Sindrom je spomenut kad je 2006. Natascha Kampusch, silovana i izgladnjivana osam godina, pobjegla iz kuće u kojoj je bila zatočena. Plakala je saznavši da je njezin otmičar mrtav, a imala je i vrlo teške odnose s roditeljima.
"Kad je osoba oslobođena može se osjetiti bliskija otmičaru nego onima koji su bili njezini prijatelji ili obitelj ranije. To ne bih nazvao štokholmskim sindromom", kaže Ochberg.
Otmičara Jan-Erika Olssona u zatvoru je posjetilo dvoje njegovih talaca. Oslobođen 1980. proveo je petnaestak godina na Tajlandu.
Danas ne može reći postoji li štokholmski sindrom. "Na kraju krajeva, što je to sindrom? Nemam pojma".