Smatran jednim od najboljih i najprovokativnijih francuskih odvjetnika, Verges je ime stekao braneći osobe za koje su drugi smatrali da ih je braniti nemoguće, poput nacističkog zločinca Klausa Barbiea, najpoznatijeg svjetskog terorista Carlosa Šakala, šefa kambodžanskog crvenokmerskog režima Khieu Samphana, a nudio se i za obranu Sadama Huseina i Slobodana Miloševića, piše New York Post.
Verges, čija lista klijenata podsjeća na priručnik "tko je tko u međunarodnom terorizmu", kako piše britanski Guardian, umro u četvrtak navečer od srčanog udara u pariškoj kući u kojoj je u 18. stoljeću živio Voltaire.
Pedesetih i šezdesetih godina branio je alžirske i palestinske teroriste. Zastupao je i članove Frakcije Crvenih Brigada u Njemačkoj. Svoje je sunarodnjake naljutio prihvativši se osamdesetih godina obrane Klausa Barbiea, kapetana Gestapoa, kojeg su zbog osobnog sudjelovanja u mučenju zatvorenika u Lyonu tijekom nacističke okupacije zvali "lyonskim mesarom". Kada je Barbie pobjegao iz Francuske 1944., Verges je De Gaulleovim oslobodilačkim snagama marširao prema Parizu. "Da mi se tada našao na ciljniku, ubio bi ga. Sada samo radim svoj posao kao odvjetnik", rekao je u jednom intervjuu Reutersu o tom slučaju koji ga je doveo na odvjetničku svjetsku pozornicu.
Barbie je otkriven u Boliviji i izručen Francuskoj 1983. godine. Na suđenju ga Verges nije mogao obraniti i osuđen je na doživotni zatvor u kojem je umro od leukemije 1991.
Na doživotni zatvor osuđen je prije dvije godine i njegov drugi slavni klijent, Ilich Ramirez Sanchez, odnosno Carlos Šakal.
Kao student, Verges je bio član francuskih komunista i prijatelj s Polom Potom, koji će kasnije kao vođa Crvenih Kmera biti odgovoran za 2,2 milijuna mrtvih tijekom njihove strahovlade u Kambodži. U travnju 2008. kao vođa međunarodnog braniteljskog tima pojavio se na početku suđenja Khieu Samphanu, formalnom šefu države u vrijeme režima Crvenih Kmera. Ne opovrgavajući da je u Kambodži počinjen genocid, obranu je temeljio na tezi da Samphan nikada nije imao stvarnu vlast i da nije odgovoran za zločine. Krivnju je mirno prebacio na svog nekdašnjeg prijatelja Pola Pota, koji je umro 1998. godine.
Verges je pažnju privlačio i svojim osebujnim privatnim životom. Krajem pedesetih zaljubio se u svoju klijenticu Djamilu Bouhired, revolucionarku koju je u prizivu oslobodio smrtne kazne za postavljenje bombi u alžirskim kafićima. Poslije njezina izlaska iz zatvora vjenčali su se i imali dvoje djece.
Sedamdesetih je na osam godina potpuno nestao iz javnosti. On je to zvao razdobljem "svojih praznika", a nagađalo da vrijeme provodi savjetujući Pola Pota u Kambodži ili da je na obuci za špijuna KGB-a pa do toga da boravi u kampovima za obuku palestinskih terorista.
Je li ubojica terorist ili patriot? Može li se zakonima suditi dobru i zlu? U više od 50 godina karijere, Verges je postavljao takva pitanja u sudnici braneći klijente koji su tvrdili da nastupaju u ime političke borbe iako su bili optuživani za genocid, terorizam, zločine protiv čovječnosti, otmice, podmetanje bombi ili ubijanje nevinih, zaključuje NYT.