Riječ je o naknadama za opomene koje je PBZ naplatio u razdoblju od 21. kolovoza 2008. do 21. srpnja 2012. godine, a Hypo banka od 15. kolovoza 2011. do 21. srpnja 2012. godine.
Naime, 21. srpnja 2012. godine na snagu su stupile izmjene Zakona o zaštiti potrošača kojima je zabranjena naplata opomene dužnicima.
HNB je krajem prošle godine pokrenuo postupak protiv tih banaka kako bi utvrdio je li naplata opomena kreditnim dužnicima koji kasne s podmirivanjem dospjelih obveza te njihovih sudužnika i jamaca, zlouporaba vladajućeg položaja nametanjem nepravednih prodajnih cijena (odnosno naknada) opomena s obzirom na visinu opomena i način opominjanja.
Tijekom postupka obje su banke samoinicijativno dostavile prijedloge mjera za uklanjanje negativnih učinaka tog svog postupanja, a koji predviđaju povrat više naplaćenog iznosa naknada.
U opširnim objašnjenjima rješenja, HNB uz ostalo navodi kako "neuredni" klijenti nisu imali ekonomski isplativu mogućnost izbjeći uvjete koji su im te dvije banke jednostrano postavile za uslugu (opominjanja), njenu cijenu (naknade za opomene) i uvjete za pružanje iste.
Središnja banka također napominje kako je trenutkom zaključivanja ugovora kupcu bitno smanjena mobilnost nametnutim troškovima zamjene dobavljača, kao što je vezana kupnja i prodaja u paketu, naknade za djelomičnu i konačnu prijevremenu otplatu kredita i naknade za obradu kreditnoga zahtjeva, administrativni teret, asimetričnost informacija i niska cjenovna transparentnost (koja tako otežava usporedivost). Sve samo dodatno olakšava "zarobljavanje" klijenata - kreditnih dužnika i otvara mogućnost tim bankama da na sekundarnom tržištu iskorištavaju svoju poziciju tržišne snage i moći na štetu svojih klijenata - kreditnih dužnika, sudužnika i jamaca, navodi se uz ostalo u obrazloženju.
Stav je HNB-a također da su troškovi kao operativni troškovi poslovanja trebali biti pokriveni maržom kao sastavnim dijelom aktivne kamatne stope i/ili eventualno kamatom po dospijeću koja se obračunava na dospjela nenaplaćena potraživanja.