Pred sudskim vijećem Tanje Pavelin Borzić, Ferenčak i Turković ponovno bi se trebali očitovati o optužbama da su zlouporabili položaj i ovlasti jer su od grada Zagreba 1996. po povoljnim uvjetima otkupili zemljište namijenjeno izgradnji centra za invalide, a potom ga po višestrukoj cijeni prodali Konzumu.
U svojim ranijim obranama odbacili su sve što im se stavlja na teret ističući da su u projekt uložili vlastiti novac te da nikoga nisu oštetili.
Vrhovni sud je u srpnju 2012. uvažio njihove žalbe i ukinuo prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ističući da su "s uspjehom doveli u sumnju" utvrđenu visinu nezakonite štete od oko 9,5 milijuna kuna, koju su prema ukinutoj zajedno trebali nadoknaditi.
Vrhovni sud je zaključio da je izostala ocjena prvostupanjskog zagrebačkog Županijskog suda u odnosu na dio obrane optuženika o stvarno uloženim sredstvima pri podmirenju obveza povezanih s dodjelom zemljišta, a o čemu u konačnici ovisi zaključak o visine pribavljene imovinske koristi.
Po nalazu vještačenja koji je provela obrana i priložila sudskome spisu, ulaganja Ferenčaka i Turkovića u Nanbudo institut puno su veća nego što je to smatralo tužiteljstvo, a na kraju utvrdio i prvostupanjski sud. Ako bi se to vještačenje pokazalo točnim, nezakonite imovinske koristi ne bi ni bilo.
Ferenčak i Turković su 1996. najprije posudili Nanbudo institutu po 520.000 kuna, da bi institut od Grada Zagreba po simboličnoj cijeni dobio građevinsko zemljište od gotovo 5000 četvornih metara, no isključivo za gradnju Centra za dnevnu skrb invalidnih osoba.
U listopadu 2001. na skupštini Nanbudo instituta odlučeno je da se zemljište za gradnju centra prenese na Ferenčakovu tvrtku Ferbos inženjering i Turkovića, a oni su ga u svibnju 2002. prodali Konzumu za 10,6 milijuna kuna.
Obrana, pak, tvrdi da su optuženi i nakon pozajmice Nanbudo institutu ulagali i druge iznose koji su premašili nekoliko milijuna, a riječ je o troškovima vezanim uz dobivanje lokacijske, građevinske dozvole te troškovima izrade projektne dokumentacije i slično. Za te troškove se, tvrdi obrana, ne može smatrati da su nastali u cilju izvršenja kaznenoga djela, kao što smatra tužiteljstvo.