Gospodarska situacija u zemlji je loša, a novi predsjednik ne zna kako odgovoriti na nju pa krivi domaće i strane neprijatelje, navode novine.
Maduru bi možda najviše trebala zabrinjavati oporba koja nije prihvatila ishod izbora, a njezin sposoban čelnik Henrique Capriles osvaja simpatije diljem regije. Tako se predsjednik susjedne Kolumbije Juan Manuel Santos sastao s Caprilesom 29. svibnja, što je izazvalo bijes Madura i njegovih savjetnika. Druge latinoameričke vlade, koje izbjegavaju konfrontaciju s Caracasom, jasno su rekle da je za njih upitan legitimitet novog venezuelanskog predsjednika.
"Međutim, jedna je vlada odlučila baciti Maduru pojas za spašavanje, a radi se o SAD-u", piše Post.
Prošloga je tjedna američki državnik tajnik John Kerry našao vremena da se sastane s venezuelskim ministrom vanjskih poslova Eliasom Jauaom na marginama skupa Organizacije američkih država, a nakon toga je objavio da bi administracija Baracka Obame željela surađivati s Madurinom administracijom i ubrzo imenovati veleposlanike dviju zemalja.
Načelno ništa nema loše u diplomatskim sastancima niti slanju veleposlanika u zemlje poput Vnenezuele, ali je problem u tome što su Kerryjeve riječe zapravo pružile dragocjenu potporu Maduru, a Obamina administracija izgleda sklona podržati ga unatoč njegovim postupcima.
Moguće da je razlog tomu što je sve očajniji venezuelski čelnik tajno obećao Washingtonu ustupke u stvarima poput trgovine drogom, piše Post i dodaje kako nije vjerojatno da to on može i ostvariti uzimajući u obzir visoke vladine i vojne dužnosnike koji se bave prekrcajem kokaina na putu za Sjedinjene Države i Europu.
Sve to izgleda kao nešto što se radi sebe samoga bez obaziranja na trenutak u kojem se nalazimo i na interese venezuleske demokracije, zaključuje Post.