Zakonskim se izmjenama sužava definicija određenja prekršaja, na način da se traži veći stupanj povrjeđivanja ili ugrožavanja zaštićenog dobra koji odobrava prekršajno sankcioniranje.
Predviđen je i institut beznačajnog prekršaja, kojim se daje mogućnost sudu i ovlaštenom tužitelju da pojedina ponašanja ne smatraju prekršajem, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
Uvedeno je i načelo oportuniteta koje omogućava ovlaštenom tužitelju da ne pokrene prekršajni postupak ako to nije svrhovito, ili da iz istog razloga ne nastavi s pokrenutim postupkom.
U cilju naplate prekršajne kazne u što kraćem roku, okrivljenike se stimulira na dobrovoljno plaćanje novčane kazne, smanjivanjem kazne na 50 posto ako se plati na "licu mjesta" ili na 75 posto ako se plati u roku određenom odlukom o kazni.
U cilju bolje naplate novčanih kazni, od 1. siječnja iduće godine uveo bi se Registar izrečenih, a neuplaćenih novčanih kazni, a osobama koje se nađu u Registru uskratit će se izdavanje dokumenata poput vozačke ili prometne dozvole.
Ako osuđenik dobrovoljno ne plati kaznu ona će se naplatiti prisilno, a ako ne uspije ni takva naplata zamijenit će se radom za opće dobro, samo iznimno kaznom zatvora.
Uvedena je i obveza određivanja paušalne svote prekršajnog postupka i za drugostupanjsko odlučivanje u slučaju pravomoćne osuđujuće presude, kojom se želi demotivirati okrivljenike u podnošenju neosnovanih žalbi protiv prvostupanjskih presuda.
Propisuje se dužnost ovlaštenih tužitelja da prije podnošenja optužnog prijedloga pozovu počinitelja te utvrde točnu adresu njegova prebivališta ili boravišta i uruče mu pisanu obavijest. Ovlašteni tužitelj dužan je upozoriti okrivljenika o njegovim pravima i obvezama.