U proljeće 1993. započelo su masovna zatočenja u logorima u Dretelju, Gabeli, Heliodromu, Ljubuškom, Vojnom,
"Vijeće ocijenjuje da su brojni zločini koje je HVO počinio protiv muslimana od siječnja 1993. do travnja 1994. godine slijedili sustavni obrazac ponašanja. U većini slučajeva ti zločini nisu počinjeni nasumično od strane nekih nediscipliniranih vojnika. Oni su upravo suprotno bili rezultat plan koji su uspostavili pripadnici udruženog zločinačkog pothvata (UZP), koji je imao za cilj protjerivanje muslimanskog stanovništva iz Herceg-Bosne", stoji u sažetku presude.
Dok je u optužnici početak pothvata 18. studeni 1991. kada je proglašena Hrvatska zajednica Herceg Bosna u presudi je zaključeno da je udruženi pothvat počeo bitno kasnije - sredinom siječnja 1993. kada je, slijedom Vance-Owenovog plana kojim je podijeljena BiH u 10 provincija, izdan ultimatum Armiji BiH da se u 'hrvatskim' provincijama potčini HVO-u.
Za mostarski Stari most utvrđeno je da je bio legitimni vojni cilj jer je služio vojnim potrebama Armije BiH.
"Tijekom napada 8. studenoga jedan tenk HVO-a pucao je cijeli dan po Starom mostu, zbog čega je bio neuptrebljiv i na rubu rušenja. Most se doista srušio 9. studenoga ujutro. Vijeće je zaključilo većinom glasova, ja sam imao suprotno mišljenje, da, iako je most koristila Armija BiH i slijedom toga bio legitimni vojni cilj HVO-a, njegovo razaranje izazvalo neproporcionalnu štetu za civilno muslimansko stanovištvo Mostara", kaže se u sažetku presude koju je pročitao sudac Antonetti.
Raspravno vijeće je zaključilo da je u Mostaru od svibnja 1993 do veljače 1994. godine HVO sustavno proganjao muslimane iz zapadnog Mostara, da su muškarci odvođeni u zatočenički centar Heliodrom, a žene su protjerivane u istočni Mostar. Navodi se da je od lipnja 1993. do travnja 1994. istočni Mostar bio pod opsadom HVO-a i izložen stalnom i intenzvinom granatiranju.
Slične operacije HVO je vodio u ljeto 1993. godine i u drugim općinama Herceg-Bosne. "U prvo vrijeme HVO je uhićivao muslimanske muškarce, bilo da su bili u HVO-u, ABiH ili sposobni za vojsku, te ih odvodio Dretelj, Gabelu, Ljubuški, Helidiodrom i druge zatočeničke centre, gdje su često bili žrtve teško nasilja. Kasnije je HVO krenuo s masovnim uhićenjima žena, djece i starijih osoba u tim općinama, zatim ih odveo na teritorij pod nadzorm ABiH, nakon što su ponekad držali u dramatičnim uvjetima", zaključilo je raspravno vijeće.
Vijeće navodi i da je u općini Stolac početkom srpnja HVO vodio masovnu sustavnu kampanju razoružavanja i uhićenja muslimanskih članova HVO-a ili muškaraca, sposobnih za vojnu službu i zatvarao ih u Dretelju, Gabeli, Ljubuškom i Heliodromu.
U presudi su navedeni primjeri okrutnog postupanja prema zatvorenicima u logorima. Tako se navodi da je jedan zatvorenik u Heliodromu bio prisiljen "polizati vlastitu krv kako balijska krv ne bi ostala na hrvatsku tlu". U Dretelju je zatvorenicima davana hrana u posuđu koje nikad nije prano, a imali su samo nekoliko sekundi da pojedu obrok, u suprotnom je slijedila kazna - goli su se morali valjati po užarenom asfaltu.