Oralna vakcinacija lisica ove će se godine provesti tijekom svibnja i lipnja te u listopadu, studenom i prosincu, uz pomoć mamaka koji sadrže odgovarajuću dozu cjepiva potrebnu za stvaranje imuniteta lisice. Kad lisica pojede mamak cjepivo se oslobađa u usta životinje, nakon čega počinje razvoj imuniteta koji je štiti najmanje 12 mjeseci. Učinkovitost provedbe oralne vakcinacije lisica provjerava se nakon svake provedene kampanje, a utvrđuje se nizom laboratorijskih pretraga.
Mamci se polažu uz pomoć zrakoplova, čime se omogućava da se u kratkom vremenskom razdoblju obuhvati velika površina.
Iz Ministarstva poljoprivrede upozoravaju da se mamke postavljene u prirodi ne smije dirati niti pomicati, no ukoliko se prilikom polaganja dogodi da neki od mamaka padne u dvorište ili naseljeno područje, preporučaju da ga se ukloniti u najbliži grm ili na rub šume.
Dodaju kako neoštećeni mamak nije opasan za zdravlje ljudi, no ako je vanjski omot mamka oštećen i tekućina s cjepivom je vidljiva, takav mamak više nije djelotvoran i u tom da slučaju treba uz pomoć zaštitinih rukavica staviti u vrećicu i odnijeti ga u najbližu veterinarsku stanicu.
Nakon kontakta s mamkom obvezno je pranje ruku i drugih izloženih dijelova kože vodom i sapunom, a ako je osoba došla u kontakt s unutrašnjim sadržajem mamka, odnosno cjepivom, preporuča se da se obrati svom liječniku opće prakse za savjet.
Vakcina za oralnu vakcinaciju protiv bjesnoće odobrena je samo za uporabu kod divljih životinja, ali ne i za vakcinaciju domaćih životinja, navode iz Ministarstva te dodaju da je dokazano kako su mamci sigurni za životinje, uključujući domaće pse i mačke. Ipak, za vrijeme trajanja i mjesec dana nakon provedbe polaganja mamaka vlasnicima životinja preporučuju pojačani nadzor nad njima.
Bjesnoća je virusna zarazna bolest koja pripada skupini zoonoza, odnosno bolesti od kojih obolijevaju i životinje i ljudi. Bolest je smrtonosna i po podacima Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu godišnje od nje umire i do 55.000 ljudi. Prenosi se kontaktom sa zaraženom životinjom, i to najčešće ugrizom, budući da zaražena životinja virus izlučuje slinom.
Na području Hrvatske prisutan je tzv. silvatični oblik bjesnoće, čiji su glavni prijenosnici divlje životinje, a bolest je najučestalija u crvenih lisica (Vulpesvulpes), dok najveći broj oboljelih domaćih životinja pak čine psi i mačke zbog izravnog kontakta s lisicama.
Projekt vakcinacije lisica provodi Uprava veterinarstva Ministarstva poljoprivrede u suradnji s Delegacijom Europske unije u Hrvatskoj i Projektom tehničke podrške IPA 2010 Kontinuirana podrška za kontrolu i iskorjenjivanje bolesti životinja u Hrvatskoj, a financira se dijelom iz pretpristupnih fondova EU, a dijelom iz državnog proračuna.
Projekt se u Hrvatskoj provodi od 2011. godine, a zahvaljujući njemu, navode iz Ministarstva, tijekom posljednje četiri kampanje broj pozitivnih slučajeva bjesnoće znatno je smanjen.