U postupku koji se dva puta ponavljao odlukom Vrhovnog suda Čaviću se sudilo u odsutnosti, a Đermanović nije došao na objavu presude krajem ožujka iako je cijelo vrijeme tvrdio da je nevin.
Dvojicu pripadnika srpske paravojske teretilo se da su sredinom listopada 1991. Letića vezali žicom i odveli u zapovjedništvo u Gornji Hrastovac gdje su ga zlostavljali. Idućeg dana vratili su ga u njegovo selo Stubalj kako bi im pokazao kuće u kojima ima oružja. Na kraju su ga, prema tvrdnjama iz optužnice, odveli u šumu, kundacima i nogama mu slomili noge i razbili glavu te u njega ispalili više hitaca.
Đermanović je osuđen i da je s Ljubišom Čavićem krajem listopada provalio u dvije kuće u Graboštanima i zapalio ih, za što je Ljubiša Čavić nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora.
Iste kazne svoj trojici dosuđene su i na posljednjem suđenju koje je također vodio sudac Zdravko Mjereović, a ponovljeno je jer je Vrhovni sud naložio ispitivanje novih svjedoka.
Prvo suđenje vodilo se na Županijskom sudu u Sisku gdje je Đermanović osuđen na 11 godina zatvora, Dubravko Čavić na devet, a Ljubiša Čavić na dvije godine zatvora. Uz njih je za zastrašivanje Hrvata u Stublju na godinu dana osuđen Ljuban Bradarić čija je kazna u međuvremenu postala pravomoćna.