Obrazlažući presudu za najveću željezničku nesreću u samostalnoj Hrvatskoj predsjednik sudskog vijeća Damir Romac kazao je da je Medak nepravomoćno osuđen na četiri godine kao odgovorna, a Bazina na tri godine kao stručna osoba.
Preostala trojica optuženika - direktor tvrtke "Intrade" Ivan Tomašković, šef protupožarne zaštite HŽ-a u Splitu Drago Rogulj i vatrogasac DVD- a Stružac Branko Tišljar - oslobođeni su krivnje.
Sudac je pojasnio da su Tomašković i Tišljar oslobođeni zbog nedostatka dokaza, dok je za Roguljevo oslobađanje bila presudna njegova prijava mjerodavnima o onome što se događalo na "robelu", pružnom vozilu koje je prošlo nedugo nakon nesreće nagibnog vlaka.
Branitelj Drage Rogulja, odvjetnik Nediljko Ivančević, izjavio je da je zadovoljan presudom svom branjeniku, ali ne i predugim trajanjem postupka.
"Prošlo je skoro četiri godine od nesretnog događaja, a Drago Rogulj je za to vrijeme zajedno sa svojom obitelji puno propatio", kratko je komentirao odvjetnik Ivančević, još jednom izražavajući sućut obiteljima stradalih.
Medak i njegova obrana nisu željeli ništa komentirati osim što su, kao i tužiteljstvo, najavili žalbu na prvostupanjsku presudu.
Bazinin odvjetnik Jadran Franceschi kazao je da presuda "ne bi trebala opstati", ističući da će to i dokazati u žalbenom postupku.
"Smisao svega je da moj branjenik Jozo Bazina ne može imati svijest o općeopasnim svojstvima retardanta. To je kao da u restoranu zatražite napitak, konobar ga vam donese i vi se od njega otrujete. Ako je proizvođač dao određene podatke o napitku onda zasigurno taj konobar ne može odgovarati. Slično je bilo i u aferi Baxter gdje nisu odgovarali liječnici i medicinske sestre već proizvođač", kazao je Franceschi.
Dodao je i da se tijekom postupka propustilo utvrditi da je pruga spornom kemikalijom pošpricana sat vremena kasnije nego što je trebalo. Smatra i da do nesreće ne bi došlo da je posao obavljen na vrijeme.
Na izricanju presude bili su samo Ivica Medak i Drago Rogulj, a među publikom je bilo i nekoliko članova obitelji nastradalih putnika, no oni nisu željeli komentirati presudu.
Suđenje je počelo u siječnju 2011. od kada je sudsko vijeće ispitalo članove obitelji stradalih te brojne druge svjedoke među kojima i vještake Centra za forenzička ispitivanja "Ivan Vučetić" iz Zagreba. Prema njihovim nalazima glavni uzrok iskliznuća nagibnoga vlaka je američki "retardant" kojim se prskala pruga u Rudinama.
Optuženici su tijekom cijelog postupka tvrdili da nisu krivi, ističući da su o propuštanju nagibnog vlaka nakon tretmana pruge nepropisnom "retardantom" odlučivale druge osobe u HŽ-u.
Obiteljima poginulih putnika Hrvatske željeznice isplatile su 3,9 milijuna kuna, a ozlijeđenima 1,2 milijuna kuna. Šteta na vlaku iznosila je 28 milijuna kuna.