Drugi po redu izložbeni ciklus okupio je djela 35 umjetnika iz devetnaest država, a među njima su i radovi hrvatskih umjetnika Dalibora Martinisa, Darija Šolomana, Ede Murtića, Nemanje Cvijanovića i Renate Poljak.
Radove su odabrali Branko Franceschi kao kustos iz Hrvatske te Basak Senova iz Turske.
"Konjic je definitivno na kulturnoj mapi svijeta", kazao je Franseschi proglašavajući izložbu otvorenom.
Najavljujući ranije otvaranje ove izložbe Franceschi je kazao kako je povratna reakcija na izlaganje umjetnina u ovakvom prostoru izvanredna, a sada je na publici da procijeni kvalitetu ponuđenoga.
Otvaranju izložbe nazočila je hrvatska ministrica kulture Andrea Zlatar Violić te predstavnici vlada Crne Gore, Srbije, Turske i Bosne i Hercegovine.
Ministrica Zlatar Violić istaknula je važnost ovakvih projekata i najavila kako će ih Hrvatska i u budućnosti podupirati.
U izjavi za Hinu Zlatar Violić je kazala kako je Hrvatska bila iznimno privilegirana pozivom da bude zemlja-partner bijenala u Konjicu koji se od sada odvija pod pokroviteljstvom UNESCO-a.
"Branko Franceschi je izabrao skupinu autora ne samo iz Hrvatske nego i regije te jednoga iz Amerike koji pripadaju njegovom umjetničkom viđenju današnje stvarnosti", kazala je hrvatska ministrica kulture.
Ocijenila je značajnim i stavljanje u funkciju umjetnosti nekadašnjih vojnih objekata.
"U Hrvatskoj ima iznimno puno takvih objekata koji su u razmjerno lošem stanju, veliki dio ih je u Puli, a dio njih već ide u prenamjenu u svrhu obrazovanja, kulture i turizma", kazala je Zlatar Violić.
Zajedno s umjetničkim radovima, postavljenim u prvom ciklusu projekta pod nazivom "D-0 ARK Underground", ukupno 82 umjetnička djela krase podzemne galerije i hodnike koji su još uvijek pod vojnim osiguranjem. Tamo je do sada više od 70 umjetnika iz 28 zemalja trajno postavilo svoja djela.
Prema dostupnim informacijama, podzemni vojni kompleks u Konjicu, za kojega su uz maršala Tita znala tek četiri generala JNA, građen je punih 26 godina, od 1953. do 1979. s nakanom da izdrži nuklearni udar jačine 25 kilotona. Izgradnja je pak stajala oko četiri milijarde i 600 milijuna američkih dolara. Prostire se na šest i pol tisuća četvornih metara i sastoji se od dvanaest međusobno povezanih blokova.
Tijekom posljednjeg rata u BiH koristila ga je Armija BiH, no nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma on je proglašen "neperspektivnom vojnom imovinom". Potom se rodila zamisao o njegovoj prenamjeni u svojevrsnu umjetničku galeriju.
S obzirom da je još u vojnom posjedu, posjeti izložbi u bunkeru za sada su mogući tri dana u tjednu u točno definiranim terminima, no organizatori u budućnosti kane učiniti izloške što dostupnijima.