U uredničkom komentaru "Zašto je u Hrvatskoj pošlo po zlu?" Ivan Miklenić tvrdi da je bitna činjenica da izborni sustav biračkome tijelu omogućava tek kažnjavanje skupina koje su na vlasti da im uskrati novi mandat, a ne omogućuje izbor slobodnih, sposobnih, kompetentnih političara kojima bi opće dobro bilo važnije od svih partikularnih interesa.
Po njegovim riječima, realno u hrvatskom društvu postoje ljudi koji pripadaju i klasičnoj ljevici i klasičnoj desnici, ali se to ne artikulira kroz postojeće političke stranke koje su u sebi nedemokratske, štoviše, kako dodaje, uvelike su kopije bivše partije, i pretežno su postale interesne skupine.
Smatra kako je okrugli stol Večernjeg lista o temi "Gdje je danas ljevica u Hrvatskoj?" bio teoretski zanimljiv, ali, kako navodi, ni taj okrugli stol, premda je dodirnuo mnoge važne teme, nije ni pokušao odgovoriti na temeljno pitanje - Zašto je u Hrvatskoj, u unutarnjem gospodarskom, kulturnom, društvenom i političkom životu gotovo sve pošlo po zlu?
"To pitanje muči svakoga dobronamjernog hrvatskog državljanina i ne može se tretirati kao prvenstveno političko pitanje, već kao sudbinsko, a to znači, s gledišta općega dobra, kao eminentno etičko pitanje", napominje.
U poglede tvrdnje, koju je spomenuo jedan od sudionika okruglog stola, da je jedan američki autor najavio reformirane komuniste nositeljima liberalne demokracije u zemljama u tranziciji, pa i u Hrvatskoj, Miklenić kaže da je činjenica da bivši komunisti imaju ključnu ulogu u stvaranju samostalne Republike Hrvatske, kao i u svim bitnim društvenim procesima u povijesti Republike Hrvatske do danas.
"No, dok su jedni bivši komunisti, poput prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, bili toliko reformirani da su otvorili prostor suradnje s nekomunistima i zahvaljujući tome uspjeli stvoriti višestranačku Hrvatsku i obraniti je od agresije, drugi, neznatno reformirani komunisti, nisu im to mogli oprostiti pa su poveli, a i danas provode, proces detuđmanizacije Hrvatske i dekonstrukciju mnogih hrvatskih potencijala za svoje interese", tvrdi u komentaru.
Smatra da je okrugli stol ipak otvorio temeljno pitanje - odnos hrvatske ljevice prema Jugoslaviji, odnos prema činjenici da smo 45 godina imali totalitarni režim koji je nominalno bio lijevi, te što ljevica želi baštiniti iz njega, a čega se odriče - na koje je odgovor trebao davno doći, a morat će doći uskoro kad Hrvatska uđe u EU. Jer, će to, kako napominje, morati biti kraj nostalgije i oproštaj s iluzijama koje je razotkrio referendum održan 19. svibnja 1991., a koji se smišljeno ignorira.
Riječi bugarskog politiloga da je komunizam možda mrtav, ali boljševizam nikad nije bio jači, Miklenića smatra da tumače "mnogo toga iz postupanja sadašnje vlade, npr. od svojevrsne okupacije HRT-a do upornog nametanja većini neprihvatljivoga spolnog odgoja". Ali još više, kako dodaje, objašnjavaju zašto je zastao proces demokratizacije i zašto se sustavno ignorira stvarnost kakva je u Hrvatskoj, osobito glede odnosa manjine i većine te gospodarskih mogućnosti.
"Očito je da je ključno pitanje 'zašto je u Hrvatskoj pošlo po zlu?' dobilo adresata u bivšim članovima partije", smatra komentator i dodaje da ostaje i pitanje - hoće li ti reformirani komunisti imati hrabrosti preuzeti odgovornost za sve ono zlo što su ga baš oni učinili u sve ove 22 godine samostalne Republike Hrvatske?