Slavni Nobelovac umro je dvanaest dana nakon što je u vojnom puču 11. rujna 1973. general Augusto Pinochet svrgnuo predsjednika Salvadora Allendea.
Neruda je umro u dobi od 69 godina, a njegova je obitelj uvijek tvrdila da je umro u bolnici u Santiagu od uznapredovalog raka prostate. No, Čile je 2011. pokrenuo istragu zbog sumnje da je otrovan, piše BBC.
Datum ekshumacije još se ne zna, a zaklada koja vodi brigu o njegovoj ostavštini potvrdila je da su je vlasti obavijestile o ekshumaciji. Napominjući kako i dalje vjeruju da je Pablo Neruda doista umro od raka, iz Zaklade dodaju kako očekuju da će ekshumacija biti obavljena "s najvećim mogućim poštovanjem i obzirom" te da će njezini rezultati ukloniti sve moguće sumnje.
Istraga je pokrenuta na temelju tvrdnje Nerudina bivšeg vozača Manuela Araye Osoria da su agenti pjesniku u klinici ubrizgali otrov po nalogu generala Pinocheta. Neruda je bio žestok kritičar puča koji je smatrao izdajom domovine, a njegova smrt nije jedina iz onog vremena koja će biti preispitana.
U prosincu 2011. ekshumacija posmrtnih ostataka predsjednika Allendea pokazala je da je počinio samoubojstvo i da ga nisu ubili vojnici koji su upali u predsjedničku palaču za vrijeme puča, kao što su neki tvrdili.
Čileanski pjesnik Pablo Neruda, rođen kao Ricardo Eliecer Neftali Reyes Basoalto 12. srpnja 1904., smatra se jednim od najvećih i najutjecajnijih umjetnika 20. stoljeća. Gabriel Garcia Marquez za njega je rekao da je "najveći pjesnik 20. stoljeća na bilo kojem jeziku". Aktivno se bavio politikom, bio je senator i član Komunističke partije. Kandidature za predsjednika zemlje odrekao se u korist prijatelja Salvadora Allendea.
Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1971., a među njegovim pjesničkim zbirkama ističu se "Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajna", "Španjolska u srcu", "Sveopći spjev" i "Sto ljubavnih soneta".
Umro je 23. rujna 1973., a pokopan je uz ženu Matilde Urrutiu na Isli Negri 120 km zapadno od Santiaga.