Pregovori dviju strana pod okriljem Ekonomske zajednice srednjoafričkih država (ECCAS) trebaju početi ovog tjedna u Librevilleu u Gabonu uz potporu Vijeća sigurnosti UN-a koje kaže da se kriza u Srednjoafričkoj Republici ne može riješiti oružanim sukobom.
Neki od ključnih razloga nestabilnosti te afričke države leže u njenoj postkolonijalnoj prošlosti koja je od stjecanja nezavisnosti 1960. godine bilježi niz krvavih državnih udara i pobuna, izravne intervencije francuske vojske i razdoblje vladavine jednog od najekstravagantnijih "careva" modernog doba Bokasse I.
Sadašnji predsjednik Bozize, koji je bio general 1976-79. u vrijeme Bokassinog "carstva" a zatim 2003. pučem preuzeo vlast i nakon toga 2005. dobio izbore, proglasio je 2008. godine "sveobuhvatni politički dijalog".
Međutim na terenu nije došlo do podjele vlasti između njega i oporbe. Na izborima 2011. koje je oporba uglavnom bojkotirala opet je pobijedio. Izvješće Europske komisije ukazivalo je da su uoči izbora oporbeni kandidati marginalizirani te da ništa nije poduzeto kako bi se uvele reforme u zemlji, te razoružalo i razvojačilo pobunjenike.
U prosincu 2012. pet oružanih skupina oformilo je Savez (Seleka) i pokrenulo akciju osvojivši niz gradova iz kojih su pobjegle vladine snage, približivši se na oko 70 kilometara od glavnog grada, Banguija.
Bozize sada signalizira da je spreman na podjelu vlasti i da se neće kandididrati na izborima 2016. godine, ali da namjerava do kraja odraditi sadašnji mandat što pobunjenici odbacuju tražeći da odmah prepusti vlast.
Politički komentatori kažu da je nedostatak gospodarskog razvoja i osnovne državne kontrole i infrastrukture glavni motor nezadovoljstva u državi koja je površinom nešto veća od Francuske, ali ima svega 4,5 milijuna stanovnika.
Tijekom francuske kolonijalne vlasti to područje bilo je zapostavljeno između razvijenijeg Čada i Konga. U novije vrijeme kontrola granica je tako slaba da krijumčari i gerilci iz Sudana, Čada i DR Konga bez ometanja ulaze i izlaze u zemlju. Strani diplomati su u svojim izvješćima navodili da Srednjoafrička Republika postoji samo na zemljopisnim kartama, ali da je na terenu nema.
Srednjoafrička Republika, po mišljenju stručnjaka, ne uspijeva dovoljno iskoristiti ni svoja rudna bogatstva zbog kombinacije prirodne izoliranosti, restriktivne birokracije, korupcije i nestabilnosti.
Francuski vojnici koje mjesno stanovništvo zove "barakudama" po Operaciji barakuda kojom je 1979. svrgnut Bokassa, su nakon stjecanja neovisnosti 1960. godine više puta svrgavali i postavljali vlasti Srednjoafričke Republike.
Međutim francuski predsjednik Francois Hollande je rekao da su ta vremena prošla i da će njegovi vojnici sada samo štititi francuske državljane, a uvođenje reda u zemlju prepušta Afričkim mirovnim snagama (MICOPAX).
To znači da se Bozize neće moći obratiti za pomoć francuskim snagama koje su mu znale doći u pomoć kao 2006. i 2007. godine kad su pomogle u svladavanju pobunjenika na sjeveroistoku zemlje.
Međutim nije jasno tko bi umjesto njega mogao preuzeti vlast jer je savez oporbenih skupina labav, a čine ga razne struje - od gerilskih vođa, političara iz izbjeglištva i političke oporbe u zemlji.