Marija Aljohina (24), opisala je prve tjedne provedene u kaznionici broj 28 kod grada Perma u Uralu kamo je premještena na vlastiti zahtjev zbog sukoba s drugim zatvorenicama u prijašnjoj kaznionici.
"Zona" je, a tako u Rusiji nazivaju radne logore još od sovjetskog doba, "okružena tvornicama i tajgom" i posvuda se udiše "otrovni dim".
"Sve je sivo naokolo, a ako i postoji nešto druge boje, sadrži uvijek nijansu sivog. Sve: zgrade, hrana, nebo, riječi", piše mlada žena, majka malog djeteta i zaključuje "Ovo je neživot".
Opisuje život u karantenama gdje žene provode prve dane kako bi se priviknule. Nakon ustajanja u 5.30 u roku od pola sata moraju se pripremiti za doručak, a 40 zatvorenica raspolažu s tri umivaonika i dva zahoda.
Ne smiju se žaliti, no poželjno je odbaciti načela, šutjeti i trpjeti te priviknuti se, piše Aljohina.
Zatvorenicama se savjetuje da odlaze moliti u za to posebno uređenu dvoranu, a ako to čine mogu se nadati bolje tretmanu i ranijem puštanjem na slobodu. Pluseve dobijaju i za odlazak u čitaonicu i k psihologu.
Zatvorenice mogu raditi u krojačkoj radionici gdje za 12 sati rada na dan mogu zaraditi najviše 1.000 rubalja (25 eura) na mjesec.
Marija Aljohina i Nadežda Tolokonjikova osuđene su na dvije godine logora zbog "huliganizma" i poticanja vjerske mržnje" jer su u katedrali Krista Spasitelja otpjevale "punk molitvu" kojom su Gospu molile da ruskog predsjednika Vladimira Putina ukloni s vlasti.
Tolokonjikova služi kaznu u drugoj zoni, a Ekaterina Samucevič je oslobođena.