„S velikom žalošću primio sam vijest o smrti poštovanog gospodina Borisa Šprema, predsjednika Hrvatskoga sabora, izuzetnog političara i državnika. Boris je bio dobar čovjek i iskren prijatelj. S ljubavlju i ponosom sjećam se trenutaka koje smo proveli zajedno.
U ovim trenucima tuge, kada se izrazima sućuti pridružujem mnogima koji su Borisa Šprema poštivali kao političara i voljeli kao čovjeka želim istaknuti njegove ljudske vrline: bio je čovjek staložen i koncilijantan, istinski humanist, uvijek otvoren svima bez obzira na njihov društveni i politički položaj, spreman u sugovorniku vidjeti prije svega osobu dostojnu poštovanja. Privlačio je svojom vedrinom i optimizmom, koji ga nije napuštao ni u teškim trenucima njegove bolesti. Njegove ljudske vrline krasile su i njegov politički rad. Bio je krajnje odgovoran, znajući težinu javno izgovorene riječi, koje je uvijek birao neovisno o tome je li razgovarao s političkim istomišljenicima ili suparnicima.
Kao istinski socijaldemokrat uvijek je zagovarao ideale socijalne pravednosti, tolerancije i ljudskih prava. Te ideale promicao je i zastupao na svim dužnostima, od onih u svojoj Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske, koju je zadužio predanim radom, do položaja predsjednika Skupštine Grada Zagreba i državnih dužnosti predstojnika Ureda Predsjednika Republika i predsjednika Hrvatskoga sabora. Tu svoju posljednju visoku dužnost preuzeo je i obavljao s najvećom predanošću, dostojanstveno i ponosno, svjestan izvanredne uloge koju je naš narodni dom imao i ima za razvoj hrvatskoga društva i hrvatsku državnost.
Nažalost, teška bolest zaustavila ga je u životnoj dobi kada je kao predsjednik Hrvatskoga sabora svoje životno iskustvo, plemenite političke ciljeve i ljudske vrline u najvećoj mjeri želio staviti u službu razvoja hrvatske demokracije i naše domovine u cjelini. Duboko sam uvjeren da će hrvatski narod i hrvatski građani poštovanog gospodina Borisa Šprema pamtiti kao iskrena domoljuba, osobu koja je naš politički i javni život oplemenila istinskom ljudskošću, čovjeka koji je sve svoje znanje, težnje i sposobnosti stavio u službu svoje domovine. Bila mi je čast i radost biti njegov suradnik i prijatelj“, stoji u sućuti predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića.