Chahira Abou Ardeini (53), izgubila je sedam članova svoje obitelji u pokolju koji je počinila kršćanska milicija, saveznica Izraela.
Neke su članove obitelji dokrajčili nožem, a "moju rođaku Amal ubili su i iz utrobe joj izvukli nerođeno dijete", sjeća se Ardeini i dodaje "moj najmlađi sin imao je samo dva tjedna", a napadači su se takmičili "koji će od njih pobiti više ljudi".
Svake godine borci za ljudska prava iz cijeloga svijeta dolaze odati počast žrtvama, no pravde još nema.
"Nijedan sud, ni libanonski ni međunarodni, nije još podignuo nijednu optužnicu za zločin. Svi odgovorni ostali su nekažnjeni", kaže Ardeini koja je kao i drugi Palestinci "izgubila nadu u pravdu".
Kako bi prekinuo napade palestinske Oslobodilačke organizacije (PLO) Yassera Arafata, Izrael je 1982., okupirao jug Libanona koji je tada bio u građanskom ratu (1975-1990). PLO je bio saveznik libanonskih muslimanskih milicija i sirijske vojske koja je ušla 1976. u Libanon, a Izraelu su saveznice bile kršćanske milicije, među njima Libanonske snage (FL).
Beshir Gemayel, čelnik FL-a, izabran u kolovozu za predsjednika, ubijen je u rujnu u napadu prosirijske stranke. Izraelskoj vojsci Gemayelovo ubojstvo bilo je izgovor za ulazak u zapadni sektor Bejruta.
Izrael tvrdi da je "želio spriječiti prolijevanje krvi i nasilje" nakon Gemayelova ubojstva, no 16. rujna kršćanske milicije potpomognute izraleskom vojskom koja im je nebo osvijetlila raketama, prodrle su u logor u kojem su ostali samo civili pošto su se borci PLO-a povukli.
Pokolj je trajao tri dana, a snimke objavljene 19. rujna pokazale su svijetu nepodnošljive prizore raskomadanih tijela odraslih ljudi, djece, životinja.
U Izraelu je istražno povjerenstvo 1983., pripisalo "neizravnu osobnu odgovornost" za pokolj Arielu Sharonu, tadašnjem ministru obrane i zaključilo da je za zločin izravno odgovoran Eli Hobeika, tadašnji zapovjednik Libanonskih snaga (kršćanska milicija).
Tri desetljeća nakon pokolja velik broj od ukupno 280.000 palestinskih izbjeglica u Libanonu živi u bijednim uvjetima prenapučenih logora. Mnogi od njih, ističu Ujedinjeni narodi, lišeni su ekonomskih i socijalnih prava, a Ardeini to ovako sažima: "Moji su rođaci pobijeni, a mi umiremo na tihoj vatri".
U lipnju 2001., 23 osobe koje su preživjele zločin, podnijele su tužbu za ratni zločin i genocid protiv Sharona u Belgiji temeljem zakona "univerzalne nadležnosti" po kojem se za neki zločin može suditi iako nije nije počinjen na tlu Belgije. Belgija je 2003., ukinula taj zakon i prekinula postupak.