Rođen je u Garešnici 6. lipnja 1971. Djetinjstvo je proveo u Grubišnom Polju, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Igrao je rukomet u RK-u „Česma“ na poziciji kružnog napadača. Sudjelovao je u Domovinskom ratu, kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a te postrojbe za posebne namjene. Teško je ranjen u srpnju 1991. prilikom raketiranja Dalja kada mu je amputirana lijeva natkoljenica.
Atletikom se počeo baviti 2004. godine kao član bjelovarskog „Sokola“. Ubrzo je postao državni prvak i rekorder. Od 2004. svake je godine pobjeđivao na Otvorenom prvenstvu Hrvatske.
Od 2006. godine trenira s Ivanom Ivančićem, najboljim hrvatskim trenerom za bacačke discipline. Na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Švedskoj osvojio je srebrnu medalju. Na atletskom natjecanju u Rijeci postigao je svjetski rekord od 14.04 m u bacanju kugle za paraolimpijce. Bio je pritajeni favorit na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine. Pobijedio je s novim svjetskim rekordom od 14.43 m, tako da je u 5 od 6 hitaca prebacio dotadašnji svjetski rekord.
Prvi je Hrvat koji je osvojio zlatnu medalju na paraolimpijskim igrama. U isto je vrijeme hrvatski paraolimpijac Branimir Budetić osvojio srebrnu medalju u bacanju koplja na susjednom borilištu.
Dobitnik je godišnje Državne nagrade za šprt "Franjo Bučar" za 2008. godinu i nagrade Ponos Hrvatske 2008. godine, jer je zbog svoje upornosti i izdržljivosti okrunjen zlatnom medaljom u Pekingu 2008. godine.
Osvojio je zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u atletici za osobe s amputacijama, niskim rastom i u kolicima u indijskom gradu Bangaloreu bacivši kuglu 14,40 m.
NAJVEĆI REZULTATI:
POI 2008 Peking - 1. mjesto
POI 2012 London - 2. mjesto
SP 2011. Christchurch (Novi Zeland) – 2. mjesto
SP 2009. Bangalore (Indija) – 1. mjesto u bacanju kugle