Svetu misu zadušnicu služio je u župnoj crkvi sv. Roka msgr. Ilija Janjić, biskup kotorski uz koncelebraciju više svećenika. Nakon mise veliki broj vjernika iz cijele Boke i članovi obitelji položili su cvijeće na grob ubijenoga lastovskog župnika.
U Domu kulture "Josip Marković" prvi puta se nakon 68 godina javno progovorilo o stradanju don Đura Perušine. Organizator večeri je bila Hrvatska krovna zajednica "Dux Croatorum", a o tom događaju govorili su Zvonimir Deković predsjednik Hrvatske krovne udruge "Dux Croatorum", don Pavao Medač kancelar Kotorske biskupije i prof. dr. Milenko Pasinović. U ime obitelji organizatorima skupa zahvalila se unuka brata don Đura Perušine, Tereza Borozan, koja je podsjetila i na važan rad i doprinos don Djura kroz izgradnju Doma kulture i utemeljenje Hrvatske čitaonice u Donjoj Lastvi.
Prikazane su i službene potvrde Državnoga arhiva Crne Gore kako u arhivima Osnovnoga suda u Kotoru i Vojnoga suda oblasti Drugoga udarnog korpusa NOVJ nema nikakvih podataka o tome da je don Đuro Perušina bio optužen ili osuđen kao ratni zločinac ili narodni neprijatelj.
Don Đuro Perušina je rođen 3. veljače 1879. u Donjoj Lastvi. Mladu misu služio je 1901. godine. Nakon završenih teoloških studija bio je na službi u više župa Boke kotorske - u Gornjoj Lastvi, Đurićima, Donjoj Lastvi i Tivtu. Komunisti su ga ubili u noći 28. na 29. lipnja 1944. godine kad je već je bio u mirovini, i to samo zato što je, iako se nikad nije bavio politikom, zastupao i među vjernicima širio stajalište da bi na temelju povijesnih i kulturoloških razloga Boka kotorska trebala pripadati Hrvatskoj, da Boka kotorska nije Crna Gora i da nema niti je ikada imala veze s Crnom Gorom.
Samo zato što se zauzimao, ne za odcjepljenje Boke kotorske, nego za njezino pripojenje ondašnjoj Republici Hrvatskoj, došao je na odstrel komunistima.
Don Viktor Kaločira u svom je pismu (1993. ) napisao: Bilo je to kasno u noći 28./29. lipnja 1944. godine, kada su pokucali na vrata obiteljske kuće don Đure Perušine u Donjoj Lastvi. Pokucala su tri partizana i tražila župnika da bi se s njim posavjetovali. Bio je prisutan i župnikov brat Roko. Ta trojica su A. Š., visoki komunistički aktivist, N.A., sekretar Srpskog komiteta Komunističke partije, a oba su nažalost bili Hrvati i treći I. P, operativni partizanski oficir.
Župnik je kao domaćin počastio partizane i iznio im jela i pića i svega što je imao kako ničim ne bi odao odvratnost i mržnju, nego je po starom hrvatskom običaju počastio goste. Tako su partizani uz jelo i piće ugodno razgovarali. Župnikov brat tvrdi da ništa nije bilo sumnjivo, ništa nije niti najmanje dalo naslutiti da će uskoro nastupiti tragedija. Međutim, negdje između 22 i 23 sata, don Đuro, koji je tada imao oko 65 godina, ustao je od stola i rekao partizanima, kako je star i treba ići na počinak. Pozdravio se s njima, a operativni oficir je podigao automatsku pušku, uperio je u župnika i sasuo rafal u njega.
Don Đuro se na mjestu srušio mrtav. Partizani su otišli i truplo ostavili u kući. Mučenik hrvatske Boke kotorske, don Đuro Perušina, pokopan je u obiteljskoj grobnici u Donjoj Lastvi, 30. lipnja 1944. Tako su kotorski komunisti, po zapovijedi centrale, koja je tada očito bila u Titogradu, jer su pripadali crnogorskim komunistima, čistili Boku kotorsku od svakoga tko se usudio misliti hrvatski i pomisliti da bi Boka kotorska po svojoj povijesti, arhitekturi, stanovništvu, renesansnim i baroknim crkvama, po svojoj slavnoj Bokeljskoj mornarici, po svojim svecima i blaženicima trebala pripasti Hrvatskoj, a ne Crnoj Gori.
Sinoćnjem skupu su nazočili hrvatski konzul u Kotoru Božo Vodopija, kotorski biskup msgr. Ilija Janjić, predsjednik Hrvatskog nacionalnog savjeta Crne Gore Miroslav Franović i zastupnica Hrvatse građanske inicijative u parlamentu Crne Gore Ljerka Dragičević.