Kako se navodi, profesor Šojat ostavio je dubok i zapažen trag u hrvatskoj filologiji, a svi koji su poznavali poštivali su njegov uzoran ljudski i znanstveni lik koji će im zadugo ostati u uspomeni
Antun Šojat diplomirao je 1954. a doktorirao 1964. tezom "Kajkavski govori u Turopolju" otkada se sustavno bavio kajkavskim suvremenim povijesnim idiomom. Bio je najbolji hrvatski kajkavolog te dva puta stipendist Humboldtove zaklade.
Radio je u Institutu za jezik (danas Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) od 1956. do umirovljenja 1998., a od 1977. do 1982. bio je i ravnatelj toga instituta.
Državnu nagradu "Bartul Kašić" za istaknutu znanstvenu djelatnost dobio je 1991., a 1999. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića. Od 1973. do 1975. bio je potpredsjednik, a od 1975. do 1978. predsjednik Hrvatskoga filološkog društva.
Uz kontinuiran terenski rad surađivao je na Općeslavenskom i na Hrvatskom dijalektološkom atlasu.
Posljednja knjiga koju je napisao je "Kratki navuk jezičnice horvatske" u kojoj je analizirao kajkavski književni jezik te uobličio njegovu svojevrsnu gramatiku. Istraživao je i zagrebačku kajkavštinu kao svojevrstan sociolekt različitih jezičnih utjecaja i prožimanja.
Antun Šojat umro je 9. lipnja ove godine, a njegov posljednji ispraćaj bit će u četvrtak 14. lipnja u 15,50 sati na na zagrebačkome groblju Mirogoju.