Franjo Mihalić, jedan od najboljih svjetskih dugoprugaša i najpoznatijih atletičara nekadašnje Jugoslavije, rođen je 9. ožujka 1920. godine u selu Ludina, nadomak Kutine, odakle se s obitelji seli u Zagreb kada su mu bile tri godine. Bio je član AAK Mladost do 1947. godine kada, kao grafički radnik u Vjesnikovoj tiskari, u Masarykovoj ulici, odlazi na osluženje vojnog roka u Suboticu, odakle ga je Varaždinac Artur Takač dovodi u beogradski Partizan u kojem kao vojni službenik s namještenjem u knjižnici Doma Jugoslavenske armije, kao amater, prima pukovničku plaću, i bavi se atletikom. Sudjelovao je na više od tisuću dugoprugaških i maratonskim utrkama širom svijeta, a najveći uspjeh u karijeri bilo mu je osvajanje srebrne medalje na maratonskoj utrci na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. godine.