"Bilo bi dobro da prije ulaska u EU dobijemo jedan jedinstven pravopis s jasnom pravopisnom kodificiranom normom, čime bismo otklonili muke i sebi i drugima u sutrašnjoj europskoj zajednici naroda", istaknuo je Protuđer.
Po njegovu mišljenju, na redu je mjerodavno ministarstvo koje u dogovoru s jezikoslovcima mora pronaći najsretnije rješenje i odobriti, što znači ozakoniti, jedan jedninstven pravopis na dobrobit svih onih koji pišu.
"To naravno može biti jedan od sadašnjih pet pravopisa, ili pak treba raspisati natječaj za novi pravopis koji mora izlaziti iz bogate hrvatske pravopisne tradicije", hrvatskog jezika i dugog vremena pisane riječi u Hrvata, ali bez dvojbi i nedorečenosti, te mora biti logičan i nadasve sustavan, navodi Protuđer.
Za sadašnje stanje u hrvatskome pravopisu Protuđer ističe da je nepodnošljivo. "Gotovo je tragično stanje da u jednoj civiliziranoj državi kao što je Hrvatska, s dugom povijesnom, književnom i kulturnom tradicijom postoji pet pravopisa, a jedini koji ima službeno odobrenje mjerodavna ministarstva (Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, 'Hrvatski pravopis', Školska knjiga, Zagreb 1994) najmanje se rabi i navodi (citira)", upozorava Protuđer.
Pritom podsjeća i na četiri ostala pravopisa: "Pravopis hrvatskog jezika" Vladimira Anića i Josipa Silića, "Hrvatski školski pravopis" Stjepana Babića, Sande Ham i Milana Moguša, "Hrvatski pravopis" Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića u izdanju Matice hrvatske te na "Hrvatski pravopis" Stjepana Babića i Milana Moguša u izdanju Školske knjige 2010.