Za 462 mjesta u Narodnoj skupštini natječu se neovisni i kandidati iz 44 stranke od kojih je 21 nova. Dvije vodeće stranke su Fronta nacionalnog oslobođenja (FLN) i Demokratsko nacionalno okupljanje (RND), koje vladaju u koaliciji od 2004., uz potporu predsjednika Abdelaziza Bouteflike.
Svoje kandidate istaknulo je sedam islamističkih stranaka od kojih su tri: Pokret za društvo mira (MSP), Enahda (preporod) te Pokret el Islah (reforma) u koaliciji "Zeleni Alžir" i nadaju se osvojiti parlament po uzoru na kolege iz Tunisa, Maroka i Egipta. MSP je zadržao četiri ministra u vladi kojoj istječe mandat iako je stranka koaliciju napustila u siječnju.
Alžir je, kao i ostale zemlje sjeverne Afrike izložen prijetnjama Al Kaide. U travnju 2012., Islamski ogranak Al Kaide (Aqmi) pozvao je Alžirce na pobunu protiv vladajuće elite i bojkot izbora, piše Reuters.
Rascjep pak prijeti FLN-u, od 1962. godine jedinoj, a od 1989., kada je dopušteno višestranačje, dominantnoj stranci. Njezina čelnika Abdelaziza Belkhadema optužuju za nepotizam, a FLN se natječe s dvije odvojene liste.
Najstarija oporbena stranka, Fronta socijalističkih snaga (FFS), koju vodi veteran iz Kabilije (Berberi) Hosin Ait Ahmed, natječe se nakon 15 godina bojkota izbora. Njezin protivnik u Kabiliji, Okupljanje za kulturu i demokraciju, stranka koja ima 19 zastupnika u toj pokrajini, bojkotira izbore.
Radikalnu ljevicu s 26 zastupnika u sadašnjem parlamentu predstavlja Radnička stranka koju vodi Louisa Hanoune, predsjednica koja odbacuje diktate Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Očekuje se da će ovaj put ostvariti slabiji izborni rezultat.
Jedna od glavnih tema kampanje bile je 10-postotna nezaposlenost koja među mladima dosiže 21 posto u toj zemlji od 37 milijuna stanovnika kojih je 75 posto mlađe od 35 godina. Druge su izborne teme bili visoki životni troškovi i visoki troškovi stanovanja te borba protiv korupcije, pošast u zemlji bogatoj naftom i plinom koja je nakon Rusije drugi dobavljač plina za Europu i 13. dobavljač nafte.
Islamska fronta spasa (FIS, raspuštena stranka) trebala je pobijediti na izborima 1991.-1992. kada je višestranačje postalo moguće, no vlasti su poništile izbore što je rezultiralo krvavim građanskim ratom s 200.000 mrtvih.
Predsjednik Abdelaziz Bouteflika pokrenuo je 1999. proces narodne pomirbe i uspio smiriti stanje. Na referendumu 2005., Alžirci su uvjerljivo podržali njegov plan amnestije za stotine islamskih militanata.
U nastojanju da izbori budu transparentni, predsjedništvo je pozvalo 500 stranih promatrača na birališta te najveće afričke zemlje od 2.381.741 km2.
U nastojanju da izbjegnu visok neodziv na izbore, koji je 2007., iznosio 64 posto, Bouteflika i stranački prvaci zadnjih su dana pozivali birače da izvrše građansku dužnost, posebice inzistirajući na mladima jer njih "se reforme najviše tiču" s obzirom na visoku nezaposlenost i na ženama kojih je nezaposlenih 19 posto.
"Računamo na mladež da bismo nastavili graditi i štititi domovinu i narod", rekao je Bouteflika te pozvao žene da "zauzmu svoje mjesto na političkoj sceni" Alžira koji ove godine slavi pola stoljeća neovisnosti nakon 130 godina francuskog kolonijalizma.
Bouteflika je 15. travnja 2011., najavio političke reforme, a vlada je svima povisila plaće kako bi spriječila širenje prodemokratskih prosvjeda iz drugih arapskih zemalja. Povisila je subvencije na osnovne živežne namirnice te povisila najnižu plaću i najnižu mirovinu.
U suradnji s civilnim udrugama i sindikatima vlada je donijela 13 novih zakona, među kojima su zakon koji dopušta osnutak novih političkih stranaka, koncesije za privatne elektronske medije, zakon o nevladinim udrugama i zastupljenosti žena u politici koji ženama jamči između 20 i 40 posto sudjelovanja u politici, ali bez obvezujućih kvota.
Oporba je reforme nazvala kozmetičkim preinakama bez stvarne težine.
Bouteflika (74), je pokrenuo ambiciozan petgodišnji program do kraja svojeg 3. mandata 2014., u kojem je bitna stavka izgradnja dva milijuna stanova, mega-projekt velike džamije u Alžiru te autocesta koja bi povezala istok zemlje sa zapadom.
Alžir je četvrti najveći afrički prizvođač nafte (iza Nigerije, Angole i Libije). Njegov energetski sektor činio je 60 posto proračunskih prihoda, 36 posto BDP-a i 97 posto izvozne zarade u 2010., piše agencija Reuters. Dokazane zalihe nafte procjenjuju se na 12,2 milijarda barela početkom 2012., i treće su najveće u Africi.