Kako se ističe na mrežnim stranicama tog muzeja, "Sveta Ana s Majkom Božjom i djetetom" središnji je izložak izvanredne izložbe koja kroz oko 130 pripremnih skica i studija Leonarda i njegovih učenika pokušava pratiti razvoj ideje i koncepcije njezina nastanka, nudeći također i sustavni prikaz Leonardova razvoja u posljednjim godinama života.
Slika koja prikazuje djevicu Mariju s njezinom majkom svetom Anom i malim Isusom, na kojoj je Leonardo mukotrpno radio posljednjih 20 godina svojeg života, prošla je intenzivan 18-mjesečni proces restauracije koji joj je podario novi život, transformirajući sumorne izblijedljele nijanse u "žive" tonove smeđe i ultramarina - lapis lazulija, najskuplje boje svih vremena kojom je slikana.
Impresivne skice i matematički izračuni predstavljeni izložbom u sebi čuvaju ključ ne samo za razotkrivanje umjetnosti njezina nastanka, već i ključ koji otvara vrata za Leonarda kao čovjeka, u svoje vrijeme poznatijeg po svojem znanstvenom radu, koji je godine i godine svojeg života posvetio znanstvenim istraživanjima koje je smatrao temeljem umjetnosti.
"Ta je izložba prava znanstvena radionica", kaže o izložbi njezin kustos Vincent Delieuvin. "Za Leonarda, umjetnost je utemeljena u teoretskom znanju i prirodi i njezinu funkcioniranju".
Osim izloženih kompozicijskih skica, pripremnih crteža i krajobraznih studija koje ilustriraju Leonardovu meditativnu prirodu i razotkrivaju slijed idejnih rješenja koja su dio njegova stvaralačkog procesa, izložene su i druge Leonardove slike, kao dokaz da "Sveta Ana" predstavlja istinsku kulminaciju njegova stvaralaštva.
"Želeći što sveobuhvatnije prikazati inovativnu prirodu toga djela, izložba, koja ostaje otvorena do 25. lipnja, također nastoji repozicionirati "Svetu Anu" u ikonografskoj tradiciji prikazane teme te dokazati njezin značajan utjecaj na talijansku umjetnost s početka 16. stoljeća", ističe se nadalje u najavi izložbe.
Početak razotkrivanja postupne i složene geneze nastanka slike datira unatrag do 1501., kada se prvi puta spominje u osobnoj korespondenciji Isabelle d’Este, markize od Mantove i jedne od vodećih žena talijanske renesanse i ključne kulturne i političke figure. Da Vinci je kontinuirano nastavio raditi na usavršavanju svoje ambiciozne kompozicije, ne uspjevši je dovršiti prije svoje smrti 1519.
Proces njezine restauracije izazvao je prilične kontroverze. Prije 17 godina Louvre je odustao od pokušaja čišćenja te slike, strahujući kako će otopine djelovati na Leonardovu 'sfumato' tehniku. Nakon što se 2009. ipak krenulo s restauracijom, dvoje francuskih vrhunskih umjetničkih stručnjaka podnijelo je ostavku iz savjetodavnog povjerenstva Louvrea tvrdeći da restauratori previše posvjetljuju djelo, dajući mu blještavost koja Leonardu nije bila namjera. No, nakon što je konačni proizvod konačno ugledao svjetlo dana, razmimoilaženja u mišljenjima ipak su umanjena.