"Pavelić je znatno promijenio nacističku definiciju Židova", smatra Gitman i dodaje kako je, umjesto da se oslanja na kriterij da je Židov osoba koja ima tri židovska pretka, sebe kao državnoga poglavara ovlastio da prizna kategorije "počasni arijevac" i "arijska prava".
Navodi kako su nacisti, čiju ideologiju karakterizira činjenica da je Židove smjestila izvan granica čovječanstva, prigovarali Pavelićevoj promjeni definicije te ističe kako je ta osebujna definicija olakšala spašavanje i preživljavanje nekih hrvatskih Židova.
"Sam ustaški režim štitio je odabrane kategorije Židova, kao što su bili počasni arijevaci, posebna čast udijeljena je Židovima koji daju veliki doprinos Hrvatskoj", piše Gitman i dodaje kako je vlast također proširila 'arijevska prava' na nekoliko tisuća poslovnih ljudi i stručnjaka, kojima de jure nije bilo priznato da su 'arijevci'.
Podsjeća kako su mnogi liječnici Židovi i njihove uže obitelji - sve skupa 650 ljudi- bili spašeni na temelju plana koji je odobrio Ante Pavelić i njegovi ministri kako bi suzbili endemski sifilis među muslimanskim stanovništvom u Bosni.
Posebno ističe kako je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac spasio 58 Židova koji su bili izbačeni iz doma za starije osobe preselivši ih na nadbiskupsko imanje. "Isto je tako pomagao zagrebačkoj Židovskoj općini, Židovima u mješovitim brakovima, židovskoj siročadi te desetcima drugih pojedinačnih Židova", piše Gitman i dodaje kako je unatoč njemačkim prijetnjama u propovijedi 7. srpnja 1943. nadbiskup Stepinac poručio: Ako je Bog dao ovo pravo ljudima (pravo na život i postupak koji je dostojan čovjeka), ni jedna vlast na svijetu ne može im ga oduzeti.
Knjiga "Kad hrabrost prevlada - Spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj" (342 str.) podijeljena je na sedam poglavlja u kojima autorica piše o Židovima u razdoblju između dva svjetska rata i početcima progona i stradanja Židova, običnim građanima koji su spašavali Židove, dužnosnicima NDH kao spasiocima, ulozi zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepnca u spašavanju Židova, talijanskim vojnicima, diplomatima i građanima koji su spašavali Židove te partizanskim spasiocima. U sedmom poglavlju objavljeni su preslici dokumentarne građe koji potvrđuju autoričine teze te imensko kazalo.
Esther Gitmnan rođena je u Sarajevu. Nakon Drugoga svjetskog rata živjela je u Izraelu, Kanadi, a potom se 1972. doselila u SAD. U akademskoj godini 2002./2003. na temelju Fulbrightove stipendije provela je istraživanje u Zagrebu usredotočivši se na stradanje Židova od 1941. do 1945.