Vijeće HRT-a i HND je pozvala da se umjesto svađa i kažnjavanja okrenu stvaranju jasnih kriterija za jačanje profesionalizma u novinarskom poslu, a novinare da istražuju i pomognu u rasvjetljavanju svih mogućih nejasnoća, ali kako je navela na "puno profesionalniji način".
Drži da je potrebno bez ideoloških obojenosti otvoriti raspravu o tome jesu li novinari postupili profesionalno u prilogu o tome da je pokojni hrvatski predjsednik Franjo Tuđman 1991. odbio apele zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba da omogući evakuaciju civilnih stanovnika, uključujući i veliki broj djece.
Škare Ožbolt navodi da kontroverze oko nastanka dokumenta, osim nekih neposrednih sudionika poput Vesne Bosanac, potvrđuju navodi pripadnika KOS-a Radenka Radojčića na informativnom razgovoru s djelatnicima SZUP-a MUP-a RH od 15. ožujka 1994. Radojčić je tada rekao da su na temelju uhvaćena razgovora u kojem je Dedaković tražio pomoć za Vukovar iz Zagreba sačinili tekst pod naslovom "Jastrebova optužnica", u kojem su u potpunosti citirali Dedakovićeve riječi ali s dodatkom i potrebnom optužujućom konotacijom. U potpisu su, kaže, stavili "Odbor za zaštitu Jastreba" te je taj tekst štampan u letak i bacan iz aviona i plasiran u međunarodni press centar, odakle je odaslan u svijet na više jezika.
Rodojčić je u tom iskazu ispričao da on nije čitao taj razgovor ali da mu je pukovnik Rakočević iz prijepisa teksta kontrole telefonskog komuniciranja napravio jedan izvadak, u kojem su osnovne misli bile: "Vukovar krvari, pijemo vodu iz radijatora i slično, a vi ste u raskoši". U tom razgovoru je, naveo je Radojčić, Dedaković optužio kompletno hrvatsko vrhovništvo da je prodalo Vukovar.
Škare Ožbolt je u otvorenom pismu ustvrdila da je nepoznat izvor audiozapisa Tuđman-Dedaković u dijelu gdje se spominje evakuacija civila i 2000 djece, da autor priloga nije otkrio izvor i da iz priloga nije jasno kada se točno vodio navodni telefonski razgovor.
Škare Ožbolt navodi da je iz Hrvatskog državnog arhiva potvrđeno kako ne postoji transkript tog razgovora pa nije moguće provjeriti njegovu autentičnost, odnosno utvrditi je li nastao u radionici KOS-a i je li možda ta vrpca kupljena na terenu. Dodaje pritom da je iz izjave Radenka Radojčića razvidno da je praksa prodaje i kupovine različitih snimaka s ratišta u bivšoj Jugoslaviji bila opće raširena pojava.
U otvorenom pismu, Škare Ožbolt je ukazala i na svjedočenje Mustafe Čandića, bivšeg oficira KOS-a na sudu u Hagu u studenom 2002. u predmetu protiv Slobodana Miloševića u kojem se spominju neki od načina djelovanja i planova koje je KOS poduzimao s ciljem destabiliziranja. Dodala je da novinari HTV-a nisu uopće smatrali potrebnim informirati gledatelje, makar u bitnome, o postojanju operacije "Opera".
Ona je priložila dio izvatka, koji je objavljen na internetskoj stranici Haškog suda, a u kojem je Čandić rekao da je na temelju prisluškivanih razgovora između Dedakovića i generala Antona Tusa napravljen razgovor s isječcima, u kojem Dedaković od Tusa traži pomoć u naoružanju, a Tus mu kaže da ne računa ni na kakvu pomoć, da je prepušten sam sebi i da se bori kako zna i umije.
Po tom izvatku Čandić je rekao da mu je Radenko Radojčić pričao, sav oduševljen, da je u sklopu djelovanja "Opere" izvedena neka teroristička akcija na željezničkoj pruzi blizu Vinkovaca i da je upotrebljeno ime pokojnog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Cilj aktera "Opere" je bio prikazati da je to urađeno po Tuđmanovom diktatu i da ga se natjera da to javno demantira što je i učinio pa je postignut njihov cilj.
Škare Ožbolt se u otvorenom pismu pita jesu li urednik i novinar HTV-a bili upoznati s vrlo intenzivnim djelovanjem KOS-a na području Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata. Pretpostavlja da jesu jer se, kaže, radi o profesionalcima, pa je tim više začuđuje da za sporne snimke tvrde da su "skrivena istina". Pita se, također zbog čega je u prilogu tekst "sjeckan" i "premontiran" na način da se mijenja originalan smisao.