Optužene se od 2005. tereti da su od 1996. do 2000. fiktivnim ugovorima, nenamjenskim zajmovima i zloporabama pri izgradnji sjeverne tribine maksimirskog stadiona utajili 80 milijuna kuna poreza te da su nezakonito ostvarili povrat poreza od 40 milijuna kuna.
Kazneni postupak protiv optuženih počeo je prije deset godina. Na današnji dan prije šest godina zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu.
Prvostupanjski postupak primaknuo se kraju, a nakon obrana optuženih očekuju se završne riječi branitelja i tužitelja te nepravomoćna presuda sutkinje Ane Kovačević, koja je nastavak rasprave zakazala za 17. veljače 2012.
Novosel je u svojoj obrani izjavio da je 1993. do 1996. odbijao uporne pozive pokojnog prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da iz Cibone dođe u Dinamo, koji se tada zvao NK Croatia. No, 1997. mu je naređeno, rekao je Novosel, da dođe u Maksimir gdje klubu prijeti zabrana FIFA-e i UEFA-e zbog derutnog stadiona.
Tuđman mu je, kako je rekao, obećao da će biti glavni direktor te da će biti zadužen za rekonstrukciju stadiona. Tvrdi da se nije bavio financijama niti računovodstvom jer je za to bio laik te da su se sve odluke donosile u "trokutu" između Tuđmana, tadašnje zagrebačke gradonačelnice Marine Matulović Dropulić i tadašnjeg predsjednika gradske Skupštine i kluba Zlatka Canjuge.
Novesel je kazao da je klub podizao kredite za plaćanje nogometaša koji su te novce vratili nakon što su pronašli angažman u inozemstvu. Zajmove, po Novoselovim riječima, jedino nisu vratili Dražen Ladić i Damir Krznar.
Objasnio je da je klub s gradom Zagrebom potpisao aneks ugovora po kojemu je Grad financirao 50 posto rekonstrukcije sjeverne tribine stadiona. Rekao je da je u rujnu 1999. klub dobio 21 milijun kuna povrata poreza koji su odmah uložili za fakturirane račune za VIP ložu te zgradu između sjeverne i južne tribine.
Novosel je ispričao da su 1999. u klubu bila dvojica poreznih inspektora te da nisu našli nepravilnosti, a cijelo vrijeme su, kaže, poslovanje pratili revizorska kuća i porezni savjetnik koji im je poručio da je "klub pod sto reflektora te da paze što rade".
Ponovio je da je u klubu sve odluke donosio Canjuga protiv kojeg nije ni pokrenut postupak.
Horvatinčić je pak rekao da su ga iz Ureda predsjednika Tuđmana zvali da hitno iz Berlina dođe na njegovu proslavu rođendana 1996. u Vili Weisse gdje će ga inaugurirati za čelnika kluba. Rekao je da je Tuđman bio "zaluđen Dinamom" te da je izravno njemu podnosio izvješće o stanju u klubu. Tvrdi, međutim, da je ubrzo nakon par tjedana shvatio da njegova ideja uređenja stadiona nije prihvaćena pa je odlučio otići iz kluba.
Tvrdi i da cijelo to vrijeme od kluba nije primio ni lipe, da je volontirao i potrošio na putovanja svojih 40 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. Kao i Novosel istaknuo je da je klub vodio Canjuga koji je bio produžena Tuđmanova ruka.
Vrbanović, kojeg je u klub doveo Horvatinčić, izjavio je također da se bez Canjuge nije mogla donijeti ni jedna odluka. Dodao je da je pruzimanjem posla od Horvatinčića preuzeo i dotadašnju cjelokupnu financijsku politiku kluba u koju nije imao razloga sumnjati jer nikada nitko nije od inspekcije pronašao nepravilnosti.