Istraživanje je pokazalo da su policajci s tim poremećajima ujedno imali najveće izglede za osjećaj 'istrošenosti', depresiju i tjeskobu. Uočeno je da su tijekom dvije godine nakon dijagnosticiranih problema sa spavanjem imali više administrativnih pogrešaka i povreda pravila o sigurnosti te su bili skloniji zaspati za volanom od naspavanih kolega.
"U našem društvu prevladava stajalište da je spavanje za slabiće", kaže dr. Michael Grandner sa Sveučilišta u Pennsylvaniji u Philadelphiji.
"Kad se krećete u okolini koja obeshrabruje pokazivanje znakova slabosti postoji društveni pritisak da se ne bavite problemima spavanja ili da ih zanemarujete" dodao je Grandner u komentaru objavljenom uz istraživanje u časopisu Američkog medicinskog udruženja JAMA.
On upozorava da kada policajaci pate od problema sa spavanjem to postaje javnozdravstveni i sigurnosni problem. Istraživači ističu da bi uprava policije trebala učiniti više kako bi odgovorila na taj problem.
Istraživanjem je obuhvaćeno pet tisuća policajaca i prosječne starosti između 38 i 39 godina koji su u policiji radili prosječno deset godina. Uočeno je da oni s poremećajima spavanja imaju dvostruko veće izglede za razvoj depresije, osjećaja emotivne istrošenosti na poslu ili tjeskobe.
Policajci s poremećajima spavanja također su češće ispoljavali nekontrolirani bijes prema građanima ili osumnjičenicima. Istraživači su uočili i da opasnost od apneje u spavanju - kratkotrajnih prekida disanja tijekom spavanja raste s prekomjernom težinom.