Sunitski blok obuhvaća Egipat, Tursku, Katar, Libiju i Tunis, zemlje u kojima jača islamistička orijentacija, drži Šadi Hamid iz centra Brookings u Dohi i predviđa da "njihova vanjska politika više neće biti povezana niti s Washingtonom niti s iransko-sirijskom silom".
Arapsko proljeće smanjit će vanjske utjecaje na regiju, a nove će vlade postati aktivnije, smatra Paul Salem, direktor centra Carnegie za Bliski istok.
U valu Arapskog proljeća svoju su ulogu ojačale jedna zemlja, Turska i jedna organizacija, Arapska liga.
Turska, koja je "nekad slušala Amerikance, danas sluša sebe". Postala je uzor, čak superzvijezda u regiji zahvaljujući svom gospodarskom uspjehu, propalestinskim stajalištima i ulozi posrednika.
S premijerom Tayyipom Recepom Erdoganom Turska je stekla popularnost i ugled u arapskim zemljama, napose oštrom kritikom prema Siriji.
Arapska liga, dugo neprepoznatljiva i apatična, u turbulentnoj 2011. profilirala se kao odlučniji savez. Odobrila je ofenzivu NATO-a u Libiji, nametnula sankcije Siriji i ojačala svoj položaj.
Arapska liga, međutim, imala je u tome i svojih interesa. U sunitskim monarhijma Perzijskog zaljeva snažno je prisutna želja da se slomi osovina Iran-Sirija-Hezbolah, ocjenjuje Agnes Levallois, stručnjakinja za Bliski istok u Parizu. Posljedice pucanja te osovine mogle bi se usporediti s potresom.
"Kad bi Sirija pala, bio bi to fatalan udarac za Iran", a po mišljenju Sjedinjenih Država pale bi čak tri muhe jednim udarcem: Damask, Teheran i Hezbolah bili bi oslabljeni, smatra Hamid.
Prema nekim analizama iranski utjecaj već je oslabio zbog promjena na Bliskom istoku. Do prije "nekoliko godina, Iran i Hezbolah bili su heroji u suprotstavljanju Izraelu. Danas, Ahmadinedžada poistovjećuju sa svrgnutim diktatorima", drži Salem.
Iranski model gubi ugled. Iran sve više prati slika nedemokratske države koja guši prosvjede. Promjene bi mogle nastupiti ako se "iransko proljeće" dogodi s parlamentarnim izborima u ožujku 2012., nagađaju stručnjaci koje je konzultirala agencija AFP.
Slabljenjem Irana oslabio bi i šijitski pokret Hezbolah, čemu bi se mogao veseliti Izrael. Međutim Izrael, koji je strahovao da će nakon "arapskog proljeća" nastupiti "islamistička zima", nije u povoljnoj situaciji.
"Izraelska je vlada sada vrlo paranoična. Strahuje od islamističkog okruženja, povlači se u sebe i to će se odraziti na već gotovo mrtav izraelsko-palestinski mirovni proces", drži Hamid, a Levallois upozorava da se Izrael još više narogušio protiv palestinske kampanje za uspostavom države.
Drugi gubitnik mogao bi biti režim Saudijske Arabije koji želi očuvati status quo služeći se starim paradigmama u regiji koja se brzo mijenja, a to će ga s vremenom oslabjeti, predviđa Hamid.