"To je za djecu jako važno jer je neprirodno da u osjetljivom uzrastu - kao što je predškolska dob - cijeli dan borave u grupi. Tako dijete ima nekoga samo za sebe i može popričati jer teta u grupi dijeli svoju pažnju na svu djecu, njih sedam-osam. 1980-ih godina, kad su nam se počeli javljati prvi volonteri, imali smo skupine i od 14-ero djece pa nam je volonterstvo značilo više. No i sada, kad su grupe brojčano manje, važno je da svako dijete, pogotovo dijete kome nitko ne dolazi, ima neku važnu osobu prema kojoj će razvijati osjećaj pripadnosti i privrženosti i nekoga kome će se veseliti kada dođe dva do tri puta tjedno znajući da će to vrijeme provesti samo s jednom odraslom osobom", rekla je pedagoginja Ana Jakolić Musija, mentorica volontiranja u Domu za djecu.
Navela je i kako su u početku imali vrlo mali broj volontera, dok danas gotovo svako dijete ima "svog" volontera. Među volonterima znatno je više žena, a samo dva muškarca. No, dodaje da im se sada javio student ekonomije koji prikuplja potrebnu dokumentaciju i nada se da će postati volonter.
"Naši dječaci trebaju muške uzore i muške igre, a ne samo one koje organiziramo mi žene. Naime, osim vozača, portira i domara ovdje u Domu za djecu su zaposlene žene kao odgajateljice i medicinske sestre članice stručnog tima pa nam je drago da nam se jave muški volonteri", kazala je Jakolić Musija.
"Kod nas, u Domu", nastavlja njena kolegica, socijalna radnica Dragana Miletić, "volonter mora biti punoljetna osoba i treba imati potvrdu liječnika da ne boluje od psihičkih i zaraznih bolesti i bolesti ovisnosti te potvrdu da osoba nije kažnjavana. Nakon što prođe našu obradu te psihologijski i opći upitnik, razgovaramo sa svakim i vidimo da li nam po profilu odgovara, da bude volonter za djecu".
Napominje i da su najčešći volonteri studenti i to tzv. pomažućih zanimanja - socijalnog rada, psihologije, pedagogije i edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, ali i s ekonomije i arhitekture, te zaposleni.
"U pripremnom razdoblju, kad razgovaramo s volonterima, ukazujemo im na to da je važno da volontiranje potraje, najbolje dok dijete ne ode iz doma, a najmanje šest mjeseci, jer inače to nema smisla za dijete", upozoravaju pedagoginja i socijalna radnica, ali i navode da njihovi volonteri uglavnom rijetko odustaju osim ako se baš dogodi da nisu iz Zagreba pa se nakon studija vrate kući ili pak odsele. Najduži volonterski staž, kako napominju, ima volonterka koja je došla kao studentica, a sada je završila Medicinski fakultet i radi, ali još uvijek volontira, sada već s drugim djetetom jer je prvo posvojeno. Napominju kako je svakom volonteru, osim odgajatelja, na raspolaganju tim u kojem imaju i liječnika pedijatra, logopeda, psihologa, socijalne radnice, fizioterapeuta i pedagoga i od njih mogu čuti sve o djetetovim posebnostima.
Trenutačno je u Nazorovoj 70-ero djece do sedme godine, dok su na drugim lokacijama starija djeca tako da se ukupno brinu za njih oko 250. Najveći interes volontera je za djecu predškolskog uzrasta iako i u drugim domovima postoje volonteri koji onda školarcima pomažu u učenju.
Socijalna radnica Miletić napominje da im u njihovu podružnicu, u Dom Ivan Goran Kovačić, prevoditeljica i profesorica u mirovini već godinama dolazi podučavati djecu njemačkom i engleskom jeziku.
"I u Nazorovoj također imamo i tzv. grupne volontere koji organiziraju različite radionice ili pak grupe za ritmiku, ples i balet", dodala je.
"Djeca koja kod nas borave od najranije dobi zakinuta su i za neka iskustva koje spontano nauči dijete koje živi s roditeljima - zna gdje se kupuju stvari, gdje se pere rublje, kako se kuha i pere suđe. Kod nas je pomalo neprirodna situacija jer djeca sve dobiju - oprano rublje, skuhane obroke koje servirka servira, a suđe "ode i negdje se opere". Zato volonter koji je duže kod nas i kojeg i mi i dijete dobro upoznamo može odvesti dijete, u dogovoru sa socijalnim radnikom i mentorom, svojoj kući za blagdan, na ručak za vikend ili pak u kazalište gdje djeca obično idu s mamom i tatom", navodi Jakolić Musija.
Zajednički sastanak s volonterima i supervizija su jednom mjesečno, a za nove volontere, koji su prošli obradu, u tijeku je izrada individualnih planova i programa rada, a potom će uslijediti i sklapanje ugovora o volontiranju. Uz devetero novih, s volontiranjem ponovno počinju i dva volontera djevojčica koje su otišle na posvojenje. "Nakon što djeca odu iz doma trudimo se povezati volontere s posvojiteljima, udomiteljima ili roditeljima kako bi ostali s djetetom u kontaktu ako se stvori dobra emocionalna veza jer je djeci važno nastaviti kontinuitet s njima važnim osobama", napominju.
Zahvalivši volonterima, pedagoginja Ana Jakolić Musija i socijalna radnica Dragana Miletić su zaključile: "Volontere često puta prihvaćamo zdravo za gotovo, no oni također imaju važnu ulogu u vrijeme dok se bave djetetom i pomažu djeci u odrastanju i mi smo im na tome vrlo zahvalne".