Barbara Spinelli, uvodničarka dnevnika La Repubblica (ljevica), piše da je "berlusconizam" bio show, no zavjesa je pala pošto je odigran posljednji čin.
Kad je ušao u političku arenu 1994., sa strankom Forza Italia (Naprijed Italijo!) koju je utemeljio po modelu kluba nogometnih navijača, vječno nasmijani medijski magnat pozvao je Talijane da se poistovjete s njegovim uspjehom.
Putem triju televizijskih kanala svoga medijskog carstva Mediaset, uz oskudno odjevene djevojke i često prostački humor, Berlusconi je javnosti prikazivao priču o svome materijalnom uspjehu i to je uspio.
"Velik je paradoks" što se taj poslovni čovjek, koji je često bio predmet istrage zbog optužaba za korupciju, u početku 90-ih uzdignuo iz ruševina operacije Čistih ruku (manni pulite), sudskog antikorupcijskog procesa, piše filozofkinja iz Milana Roberta di Monticelli.
"Talijanima je poručio ... evo me, stižem, ja sam iznad zakona, pomoći ću vam da poslujete kao i ja i dobit ćete svoj dio kolača", objašnjava Monticelli. No s gospodarskom krizom kolačić se istopio.
Analitičar Giacomo Marramao ocjenjuje da se "Berlusconijev populizam temeljio na spektaklu i obećanju sreće", a kad se "narod mobilizira tako da se manipulira njegovim željama, to se mora urušiti".
Cavaliere je svoju pobjedu potvrdio ponovno na izborima 2008. No danas je njegova popularnost pala na 22 posto, a Italiju su njezini međunarodni partneri pribili na stup srama jer nije bila vjerodostojna.
Bersluconi je "utjelovio vrlo snažnu sliku uspjeha", no danas mu više ništa ne drži vodu, objašnjava sociolog Antimo Farro.
Ako se govori o Berlusconijevoj vjerodostojnosti, njegovi europski partneri (njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy) ironično se smješkaju. Zbog prostitucije s maloljetnicom rasplinuo se čak i njegov imidž vječno preplanula playboya.
"Od supermoćna muškarca okružena lijepim ženama spao je na ulogu sirota bogataša koji seks mora kupovati novcem", zaključuje Farro.
Čini se da su upravo seksualni skandali bili kap koja je prelila čašu strpljenja katoličkoga biračkog tijela. Crkva je sve teže trpjela nesklad između branitelja tradicionalnih vrijednosti koji se protivi eutanaziji i genetskoj manipulaciji, a privatno organizira seksualne igre s maloljetnicama.
Roberta di Monticelli drži da s Berlusconijevim odlaskom neće nestati i "berlusconizam" jer je "logika individualizma i prijezira prema zakonu duboko prožela talijansko društvo i zahvatila lokalnu vlast gdje se dramatično očituje koliko je zemlja uništena".
Moralna obnova ovisit će o sposobnosti politike i civilnog društva.
Obični ljudi, ispitani na ulici, vrlo su skeptični i mnogi drže da je Berlusconi samo vrh ledenog brijega te da su oni koji će ga naslijediti možda jednako korumpirani i nesposobni da išta pokrenu.