"Potpisivanje arbitražnog sporazuma s predsjednicom hrvatske vlade Jadrankom Kosor u Stockholmu 4. studenog bilo je veliko postignuće za Sloveniju, Hrvatsku, Europsku uniju i cijelu međunarodnu zajednicu", rekao je Pahor.
"Slovenija je arbitražnim sporazumom dobila velik međunarodni ugled te riješila pitanje koje je 18 godina opterećivalo obje države", rekao je Pahor. Dodao je da je pitanju odnosa s Hrvatskom intenzivno posvećivao početak svog mandata, svjestan da će rješenje graničnog prijepora olakšati i unaprijediti međusobne odnose i da bi situacija i za Sloveniju danas bila sasvim drukčija da to nije učinio svojim prioritetom. Zbog toga će rješenje koje je postigao s Hrvatskom oko graničnog prijepora, po riječima Pahora, ostati "trajno i najvažnije nasljeđe" njegove vlade u budućnosti.
Postignutim rješenjem za pitanje granice slovenska i hrvatska vlada izbjegle su da na samom početku svjetske gosodarske krize da blokada u njihovim odnosima postane opasna i riskantna za širu regiju, ocijenio je slovenski premijer dodajući da su "socijalni problemi u obje naše države i u široj regiji mogli u suprotnom prerasti u nacionalne konflikte, te ugroziti mir i sigurnost.
Pahor, čijim Socijalnim demokratima (SD) ankete predviđaju izborni neuspjeh jer bi u novom parlamentu bili po snazi tek četvrta ili peta stranka, dok su sada imali najviše zastupnika, rekao je, ocjenjujući izborne šanse, da je politički realan, ali da vrijeme njegove stranke i njega kao političara "možda tek dolazi". Dodao je da birači očito ne cijene pravilne poteze koje je vukao u vrijeme gospodarske krize, kada nije dobio potporu za svoje reforme, ali da će vrijeme pokazati kako su njegovi potezi bili pravilni jer će i nova vlada biti prisiljena na reforme, među njima i mirovinsku, jer od njih ovisi gospodarska budućnost države.
Mirovinska reforma koju je predlagala Pahorova koalicijska vlada odbačena je na referendumu sredinom godine zbog protivljenja sindikata ali i vodećih oporbenih stranaka, a predviđala je zaoštravanje uvjeta za odlazak u mirovinu, u prvom redu podizanje starosti za umirovljenje na 65 godina za muškarce i žene, s čime se sindikati nisu željeli složiti.