Na sjednici održanoj 27. rujna sedmočlano sudsko vijeće, u kojem je bila i bivša profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu Nina Vajić, prihvatilo je zahtjev podnositelja žalbe da im se isplate posebne dnevnice za razminiranje, te odredilo da Republika Hrvatska mora u roku od tri mjeseca nakon pravomoćnosti presude, isplatiti svakom od tužitelja iznos koji je naveden u aneksu presude, a kreće se od 400 do 6000 eura, te svakome tužitelju po 820 eura na ime troškova sudskog postupka.
Sud je odbacio ostale zahtjeve podnositelja žalbe za pravičnom naknadom.
Tužitelje je u postupku pred ECHR-om zastupao splitski odvjetnik Ico Škarpa, a Vladu RH njezina zastupnica pred Europskim sudom za ljudska prava, Štefica Stažnik. Tužitelji su bili zaposlenici MORH-a, koji su 1996., 1997., i 1998. povremeno sudjelovali u razminiranju na oslobođenim područjima Hrvatske.
Temeljem odluka ministra obrane od 18. rujna 1995., imali su pravo na isplatu posebnih dnevnica za taj rad. Budući da im dnevnice nisu isplaćene, svaki od njih je 21. svibnja 2002. podnio zasebnu tužbu protiv RH na Općinskom sudu u Kninu. Državno odvjetništvo je utvrdilo da su tužbe u zastari, jer je istekao trogodišnji rok za potraživanja vezana uz radno mjesto. Tužitelji su upozorili da su u zastaru dospjeli, jer su im nadređeni časnici u vojsci rekli da njihova potraživanja nisu sporna, te da će biti isplaćena kada se za to izdvoje sredstva u proračunu.
U prosincu 2005. Općinski sud u Kninu odbacio je njihove tužbe i presudio u korist države, a isto je učinio i Županijski sud u Šibeniku u travnju 2006. Ustavni sud RH odbacio je njihovu ustavnu tužbu u travnju 2008.