Upravo zato je, dodaje se u priopćenju, u zakon o visokom obrazovanju ugrađen članak kojim se prvi put i vrlo jasno određuje tko i pod kojim uvjetima ima pravo na besplatno obrazovanje.
U članku 48., navodi MZOŠ, stoji: "Studenti državljani Republike Hrvatske koji studiraju na redovitom prijediplomskom i diplomskom studiju na javnim visokim učilištima ostvaruju pravo na financiranje cjelovitog iznosa troškova upisnine sredstvima državnog proračuna, pod uvjetom da ispunjavaju obveze utvrđene općim aktom visokog učilišta, a uvažavajući minimalne kriterije utvrđene pravilnikom o studentskom standardu".
Ministarstvo naglašava da se zakonom htjelo "studentima omogućiti (i tako ih zaštititi od svih političkih strujanja i proizvoljnog odlučivanja o visini školarine pojedinih visokoškolskih ustanova) pravo na besplatno obrazovanje", dodajući da bi jedini uvjet za ostvarivanje toga prava bio njihov odnos prema studiju i njihova odgovornost.
Budući da novi zakon nije donesen, ističe se u priopćenju MZOŠ-a, "fakulteti nažalost, zaista mogu primijeniti modele kakve god žele" jer "prema pravilima postojećeg zakona, odluka o kriterijima upisa i visini školarina pripada isključivo i jedino fakultetima i trenutno nema zakonskog okvira kojim bi se ograničile apsurdne i nepravedne situacije prisutne na nekim fakultetima".
MZOŠ odbacuje i tvrdnje da su u novom zakonu "školarine" zamijenjene "upisninama".
Prijedlogom novog zakona uvodi se pojam "upisnina", ne kao tržišni prihod, nego kao zakonom uređena i ograničena administrativna pristojba. Pritom bi država nakon stupanja zakona na snagu prihvatila obvezu podmirenja troškova upisnine za sve studente koji redovito ispunjavaju obveze, a ostali bi studenti platili 60 posto prosječne hrvatske plaće.