O Ivaniševićevu pjesništvu govorili su prof. Cvjetko Milanja, predsjednik DHK Božidar Petrač, pjesnikova kći Latica Ivanišević i književnik Branimir Bošnjak, a stihove je kazivao dramski umjetnik Joško Ševo.
Milanja smatra kako je Ivaniševićeva poetika negdje između hermetizma i nadrealizma imala znatnu i značajnu ulogu premda se o njoj nije govorilo. Njegov pjesnički korpus nije sav takav, napomenuo je dodavši kako uglavnom svoju poetiku izgrađuje na semantički hermetističkoj i nadrealističkoj građi.
Kao znak nadrealističkoga angažmana naveo je ideju "preobrazbe" i "plivalosti" čime je iskazivan prijezir teleološke poetike i ruganje funkcionalnoj poeziji.
Ocijenio je kako svoju estetiku gradi na primarnim simbolima, no premda je učio na tradiciji romanske književnosti, Ivanišević je stvarao na temelju tradicija hrvatske književnosti pa je izrastao u samosvojnu pjesničku veličinu, istaknuo je Milanja.
Po Petračevim riječima, Ivanišević i Viktor Vida su stvarali u okvirima europske avangarde ali su svoje poetike gradili specifično hrvatskom ozračju. Pjesničku snagu crpili su iz tradicije europskih književnosti i hrvatskoga mediteranskog nasljeđa, napomenuo je Petrač.
Bošnjak je podsjetio kako je Ivanišivić bio izrazito modernistički pjesnik te vrijedan djelatnik kazališta i književni prevoditelj.
Hrvatski pjesnik Drago Ivanišević rođen je u Trstu 10. veljače 1907., a umro u Zagrebu 1. srpnja 1981. Bio je pjesnik, dramatik, prevoditelj, urednik, slikar i kazališni djelatnik. Kritika ga, kao jednoga od prvih modernista u hrvatskoj književnosti između dvaju svjetskih ratova, ubraja u krug najvećih imena hrvatske poezije u drugoj polovici 20. stoljeća. Napajao se ekspresionizmom i europskom avangardnom poezijom stvorivši mnogobrojne antologijske stihove, obilježene nadrealističkom i apokaliptičkom vizijom svijeta, jezičnim eksperimentima te začudnim analogijama i metaforama. Surađivao je i objavljivao književne tekstove u nizu novina i časopisa. Uređivao je časopis Teatar. Pisao je eseje, novele i drame, ali najviše pjesme. Objavio je 1960. i zbirku pjesama na čakavštini "Jubav". Važnije zbirke su mu "Zemlja pod nogama" (1940.), "Kotarica stihova" (1951.) "Srž" (1961.), "Igra bogova ili pustinje ljubavi" (1967.), "Vrelo bez prestanka" (1970.) i "Ljubav" (1977.).