Dvije godine ranije na prvom suđenju obojica su bili oslobođeni krivnje.
Sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Gordane Mihele Grahovac Gotovca je osudilo zbog primanja mita i pokušaja zlouporabe položaja, a Stanića zbog davanja mita i poticanja na te zlouporabe.
Iako su Gotovac i Stanić od početka postupka tvrdili da nisu krivi sud je utvrdio da je Gotovac Staniću davao informacije kako bi mu omogućio da mimo tržišne utakmice i pod što povoljnijim uvjetima stekne dionice Dalmacijavina i splitskoga hotela "Bellevue" u vlasništvu HFP-a. Stanić mu je za uzvrat ponudio pet milijuna kuna za trgovanje na burzi, a obećao mu je i zaposlenja nakon odlaska s dužnosti u Fondu.
Premda je tužiteljstvo tvrdilo da je Stanić kao mito Gotovcu poklonio peku, ljetovanje na svojoj jahti i put putovanje u Monte Carlo sud je zauzeo stav da je riječ o poklonima dvojice obiteljskih prijatelja, na koje je i Gotovac uzvratio plaćanjem puta na pariški tjedan mode.
Pričom o peki, koja je u javnosti postala sinonim za ovaj slučaj, obrana je pokušala skrenuti pozornost s krupnijih stvari kao što su obećanje milijunskog iznosa za trgovanje na burzi i sigurnu poslovnu budućnost, kazala je obrazlažući preusudu sutkinja Gordana Mihela Grahovac.
Kao otegotne okolnosti sud je Gotovcu uzeo nanošenje štete ugledu HFP-a, jer je, kako je istaknuto, svojim postupcima u javnosti stvorio privid da je kompletan proces privatizacije proveden na dekadentan način.
"Gotovac je imao položaj i utjecaj koji se u njegovim godinama teško može ostvariti bez političkih zaštitnika, a sve je stavio u korist Svjetlana Stanića od kojega je planirao ostvariti korist i pritom oštetiti državu", kazala je sutkinja. Dodala je da je Gotovac djelovao protiv države čiju je imovinu trebao štititi, dok ga je Stanić na sve poticao kako bi obojica ostvarili protupravnu korist.
Sudsko vijeće smatra da su sve optužbe dokazane iskazima više svjedoka, a posebno snimkama telefonskih razgovora iz kojih proizlazi da je Gotovac pogodovao Staniću, ali i da je raznim nezakonitostima pokušao umanjiti vrijednost imovine Dalmacijavina. Pritom je želio izigrati naputke državnog odvjetništva da se na pomorsko dobro gdje je bio dio nekretnina te tvrtke upiše država, a i dovesti u zabludu svoje nadređene koji su nadgledali rad Fonda, navodi se u obrazloženju.
Gotovčeva obrana, međutim, i dalje tvrdi da on nije kriv te da nije imao nikakav utjecaj u Fondu, što su, po riječima njegova odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića, potvrdili i neki svjedoci poput bivšeg potpredsjednika vlade Damira Polančeca te ministra Petra Čobankovića.
Obrana je zbog toga najavila žalbu, premda Gotovac zbog 17 mjeseci pritvora, u kojem je bio od lipnja 2007. do listopada 2008. najvjerojatnije niti ne bi morao ići na izdržavanje kazne.
USKOK-ova tužiteljica Sani Ljubičić kazala je da je tužiteljstvo zadovoljno te da će o mogućoj žalbi na visinu kazne razmišljati nakon što vide cjelovito pismeno obrazloženje presude.
Gotovac novinarima nije želio komentirati presudu, a Stanić nije ni došao na njezinu objavu jer je, kako je rekao njegov branitelj, bio spriječen.
Na prvom suđenju na zagrebačkom Županijskom sudu sudac Vladimir Pavleković je u veljači 2009. obojicu oslobodio, no presudu je lani u srpnju ukinuo Vrhovni sud ustvrdivši kako je pogrešno zaključeno da sadržaj telefonskih razgovora, u kojima Gotovac obavještava Stanića o postupku privatizacije Dalmacijavina, nije poslovna tajna te da Gotovac nije zloporabio položaj, nego je samo prekršio etički kodeks državnih službenika, što nije kazneno djelo.
Gotovac je u lipnju 2007. bio uhićen s još nekoliko bivših čelnika HFP-a u antikorupcijskoj akciji "maestro". U pritvoru je proveo 17 mjeseci, a pušten je u listopadu 2008. nakon odluke Vrhovnog suda. Stanić je tijekom istrage bio u bijegu, a predao se krajem listopada 2008., desetak dana prije početka prvog suđenja. Sud mu je tada odmah ukinuo pritvor uz jamčevinu od dva milijuna kuna.