"Sramotno je da nitko u zatvoru nije obavijestio mog oca o odluci nego je za to sinoć doznao od novinara", kazala je Hini Abdićeva kćerka, Elvira Abdić-Jelenović.
U Ministarstvu pravosuđa o odluci povjerenstva ni danas nisu željeli ništa reći pravdajući se zakonskom zabranom. Po riječima glasnogovornice ministarstva Vesne Dovranić, dok je Abdić u zatvorskom sustavu o odlukama vezanim za njegov status ministarstvo ne može govoriti.
Abdić u zatvoru u Puli izdržava 15-godišnju kaznu zbog ratnog zločina počinjenog u zapadnoj Bosni i Hercegovini. Nakon što je izdržao dvije trećine kazne njegova obitelj je u lipnju ove godine zatražila uvjetni otpust.
Povjerenstvo je sinoć tri sata raspravljalo o tom zahtjevu, no odluku nisu objavili, a predsjednik pulskog Županijskog suda Iztok Krbec kazao je da je riječ o "profesionalnoj i službenoj tajni" te da će javnost naknadno biti obaviještena.
Elvira Abdić-Jelenović, inače zastupnica u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, upitala je kako je moguće da za "profesionalnu i službenu tajnu" prvo doznaju novinari, a tek onda njen otac i obitelj koja je podnijela zahtjev.
"Zar smo mi otpadnici. Kakav je ovo sustav, pa onaj bivši komunistički režim je bio bolji nego ovakva demokracija", ustvrdila je Abdićev kćerka.
Inaće, u zahtjevu za Abdićevim uvjetnim otpustom navedeno je da će on uskoro napuniti 72 godine, da ima zdravstvenih tegoba i da je njegovo vladanje u zatvoru bilo uzorno. Stoji u i da nikad nije bio u bijegu te da se nije koristio nikakvim privilegijama koje se stječu nakon polovice izdržane kazne, poput vikenda, godišnjeg odmora te poluotvorenog i otvorenog zatvora.
Abdić je na karlovački Županijskom sud u srpnju 2002. osuđen zbog ratnog zločina na maksimalnih 20 godina zatvora, a Vrhovni je sud presudu smanjio na 15 godina. Proglašen je krivim jer je protivno Ustavu BiH proglasio tzv. Autonomnu Pokrajinu Zapadnu Bosnu i kao vrhovni zapovjednik tzv. narodne obrane organizirao otvaranje logora i prihvatnih centara u koje su zatvarani protivnici uspostave te pokrajine, a najmanje troje ljudi umrlo je zbog zlostavljanja u logorima kroz koje je prošlo oko pet tisuća ljudi.