Sud u Monsu, na jugu Belgije, usprotivio se puštanju na slobodu 51-godišnje Michelle Martin, ocijenivši da proces resocijalizacije i prekvalifikacije nije dovršen te nema riješeno pitanje prebivališta. Zatočena od 1996. godine, Martin je odslužila polovicu kazne od 30 godina zatvora. Za njezino puštanje bila su potrebna dva uvjeta: nova profesionalna karijera i trajni smještaj.
Martin, koja je u zatvoru postala jako religiozna, predložila je smještaj u samostanu u Francuskoj, ali je to rješenje zaustavilo francusko ministarstvo pravosuđa. Potom se kao moguće rješenje pojavio samostan sestara dominikanki u Thornu, Nizozemskoj, ali je Časna majka poručila da nije spremna prihvatiti Michelle Martin.
Bivše učiteljica i majka troje djece, Martin je bila proglašena krivom da je sudjelovala u zločinima svog supruga pedofila Marca Dutrouxa te da je dopustila da dvije osmogodišnje djevojčice, Julie Lejeune i Melissa Russo, umru od gladi, žive zazidane u tamnici koju je taj par izgradio u svojoj kući u Marcinelleu, nedaleko od Charleroia.
Marc Dutroux je osuđen za otmicu i silovanje šest belgijskih djevojčica i ubojstvo četiriju od njih između lipnja 1995. i kolovoza 1996. Najava o mogućnosti puštanja na slobodu monstruoznih zločinaca ponovo je uzdrmala zemlju.
Proces protiv kriminalnog para i još dvoje pomagača počeo je tek 2004. godine, kada je oko 300 policajaca čuvalo sud u Arlonu u kojemu su neki vlasnici trgovina u izloge stavili slike Dutrouxovih žrtava. U listopadu te godine 350.000 ljudi je krenulo u "bijeli marš", jedan od najvećih prosvjeda koji je Belgija doživjela u svojoj povijesti. Prvobitni šok u javnosti, naime, pretvorio se u bijes kad su na svjetlo dana izašle činjenice da je policija propustila očite znakove koji su mogli prije dovesti do Dutrouxova uhićenja, a još više jer je on već prije tog zločina bio osuđen za istu inkriminaciju. Naime, 1992. godine pušten je iz zatvora nakon što je odslužio samo tri od 13 godina na koje je bio osuđen zbog otmice i silovanja pet djevojčica. Vlada je tada, uzdrmana žestinom bijesa javnosti i očiglednom policijskom neučinkovitošću, obećala ustavne promjene kako bi smanjila političko upletanje u sudski proces.
Mediji su Dutrouxa prozvali "monstrum iz Charleroia", a mnogi Belgijanci, a među njima i roditelji silovanih i ubijenih djevojčica, sumnjali su u ishod procesa razočarani time što nije dokazano postojanje šire pedofilske mreže, uvjereni da Dutroux ima zaštitu iz viših društvenih krugova.