"Hrvatska je povukla taj potez u dogovoru s Europskom unijom, koja je ponudila da će Hrvatskoj nadomjestiti potrebne iznose emisije u prvom obvezujućem razdoblju od 2008. do 2012. EU će Hrvatskoj dati na raspolaganje svoje kvote emisije koliko će trebati za pokrivanje, da ne bi došli u gubitak i morali kupovati kvote", rekao je Ružinski u telefonskom razgovoru za Hinu.
"Hrvatska je pristala da se to povuče i dobit će od EU koliko će trebati, ako će trebati, ali sudeći po našoj gospodarskoj aktivnosti po sadašnjim saznanjima nećemo trebati nikakve dodatne kvote da bi ispunili svoje ciljeve", dodao je Ružinski.
Hrvatska je pristala smanjiti emisiju stakleničkih plinova za 5 posto ispod razine iz 1990. u razdoblju 2008.-2012., ali je prethodno zahtijevala od UN-ovih regulatora Kyotskog protokla da se povisi njezina osnovna razina emisije iz 1990., utvrđena na 31 milijuna tona ekvivalenta ugljičnog dioksida - CO2.
Odbor za kontrolu pridržavanja obveza stranaka Kyotskog protokola u studenom 2009. je donio odluku kojom se Hrvatskoj ne dopušta dodavanje dodatnih emisija od 3,5 milijuna tona odobrenih odlukom usvojenom u prosincu 2006. u okviru Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime. Hrvatska je u siječnju 2010. uložila žalbu na tu odluku Odbora.
Na pitanje znači li to da je unatoč povlačenju, Hrvatska uspjela sa svojom žalbom ali ne prema UN-u, već bilateralno s Europskom unijom, Ružinski je ocijenio da smo "uspjeli kako god okrenemo ... bez remećenja sustava, ali nije to nikakva pobjeda" već pravedno rješenje.
Napomeno je kako je s postignutim rješenjem Hrvatska izašla iz jednog "pomalo neugodnog položaja u odnosu na cijeli svijet", jer je njezin zahtjev bio povod velikoj raspravi i polarizaciji na prošlogodišnjoj konferenciji o klimi u Cancunu.
Ukupna emisija stakleničkih plinova Hrvatske iznosila je 31,2 milijuna tona u 2008. i 28,9 milijuna tona u 2009., što je nešto iznad ciljanog petogodišnjeg prosjeka emisije od oko 29,9 milijuna tona.
Zbog recesije i pada gospodarskih aktivnosti, emisije stakleničkih plinova su tijekom 2008. i 2009. značajno smanjene. Prema podacima Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, proračun emisija za navedene godine i procjena emisija za razdoblje 2010.-2012. pokazuju kako će Hrvatska u prvom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola, od 2008. do 2012., udovoljiti obvezama smanjenja emisije za 5 posto u odnosu na 1990. i bez primjene dodatnih emisija od 3,5 milijuna tona prvotno odobrenih 2006.
"Mi zapravo nismo odustali od čitavog sustava koji nam je odobrio tih 3,5 milijuna tona, samo od primjene za prve četiri godine. Međutim s ulaskom u EU to više nema nikakvog posebnog značaja. S obzirom da ćemo biti članica EU mi to nećemo moći koristi jer ćemo ući u njihovu ukupnu kvotu", rekao je državni tajnik.
Nakon ulaska u članstvo EU-a 2013. Hrvatska, po njegovim riječima, više neće nastupati samostalno u odnosu na Okvirnu konvenciju UN-a o zaštiti klime, već kao članica EU-a.
U okvir sheme trgovanja emisijom unutar EU-a (ETS), do 2013. trebalo bi ući oko 80 najvećih hrvatskih zagađivača s emisijom od oko 10 do 12 milijuna tona CO2 godišnje, ili oko 0,6 posto ukupne europske kvote.
Svaki prijenos kvota EU-Hrvatska radi pridržavanja obveza u prvom obvezujućem razdoblju, odbio bi se od emisija dozvoljenih Hrvatskoj temeljem Odluke o ograničenju emisija u sektorima poljoprivrede, gospodarenja otpadom, kućanstva, prometa i drugo za razdoblje 2013.-2020. Za Hrvatsku je u pregovaračkim stajalištima utvrđen postotak ograničenja za navedene sektore od plus 11 posto, što znači da se rast emisija iz ovih sektora do 2020. treba ograničiti do 11 posto u odnosu na razinu iz 2005. Petnaest članica EU-a ima obvezu smanjenja emisija iz ovih sektora u rasponu od 4 do 20 posto do 2020.