Rođen 20. studenoga 1912. u Reichenauu u donjoj Austriji kao najstariji sin nadvojvode Karla i nadvojvotkinje Zite, Otto von Habsburg Lothringen bio je dugogodišnji član Europskog parlamenta i počasni predsjednik međunarodnog pokreta Paneuropske unije.
Na prijestolju je trebao naslijediti svoga oca, posljednjeg austrougarskog cara, no nakon raspada monarhije 1919., morao je u egzil i odrastao je u Španjolskoj i Belgiji gdje je i doktorirao 1933.
Suprotstavio se nacionalsocijalizmu i "pripojenju" Austrije Njemačkoj i pred nacizmom izbjegao u Sjedinjene Države tijekom Drugog svjetskog rata. Po povratku u Europu posvetio se ujedinjenju kontinenta i u Europski parlament ušao je 1979., kao zastupnik bavarske Kršćansko-socijalne unije.
Katolik i antikomunist branio je prava naroda iza Željezne zavjese, prava naroda na samoodređenje i prava manjina te zagovarao brzo širenje Europske unije nakon propasti komunizma.
Hrvatsku je Otto von Habsburg često posjećivao i redovito isticao njezinu pripadnost Europi.
"Kad ste u Varaždinu čini vam se da ste u Austriji, a ako ste u Dubrovniku kao da ste u Veneciji", rekao je 2004. i zaključio "ako postoji ijedna europska država onda je to Hrvatska".
Svesrdno je pomagao Hrvatsku tijekom Domovinskog rata i vjerovao je u njezino gospodarsko čudo po uzoru na poratnu Njemačku.
Neki svjetski politički krugovi iz neznanja žele Hrvatsku svrstati u balkanske integracije, govorio je nezadovoljan dvostrukim mjerilima međunarodne zajednice. U vedrijem tonu poručio je da je "s Hrvatskom isto kao i s lijepim ženama: ili ih obožavate ili o njima mislite sve najgore".
Knjigu "Paneuropska unija, vizija postaje zbiljom" napisao je kako bi potaknuo prijatelje da pomognu što bržem ulasku Hrvatske u EU, objasnio je prigodom predstavljanja.
Von Habsburg je bio i vrlo kritičan prema reakciji Zapada na agresije srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića po državama bivše Jugoslavije, a kritički je govorio i o pristupu "glavnog grada birokracije", Bruxellesa, koji je Hrvatsku smještao u okvire tzv. zapadnog Balkana.
Besramno je što još postoje europski službenici koji o Hrvatskoj govore kao o Zapadnom Balkanu, rekao je 2002. u povodu 80. obljetnice Paneuropskog pokreta koja je protekla u znaku zalaganja za proširenje EU. Europa je pravo svih Europejaca, kontinent različitosti u jedinstvu koje treba poštovati, rekao je tada.
Godine 2003., položio je vijenac u Zagrebačkoj katedrali na kriptu Zrinskom i Frankopanu, koje je smaknula tadašnja habsburška monarhija zbog njihove urote protiv dvora. Pomirbeni korak učinio je i u Sarajevu, kojega je počasni građanin postao 2006., kada je 2004., položio vijenac na mjestu ubojstva nadvojvode Franje Ferdinanda i poručio da Europa "neće biti cjelovita bez Bosne i Hercegovine".
Predan ujedinjenju Europe Otto von Habsburg je rekao da Hrvatska, Bugarska i Rumunjska nisu smjele izostati izvan prvog vala proširenja na bivše komunističke zemlje 2004., kada je primljena Češka koja je odbila poništiti diskriminatorske Benešove dekrete.
U obrani hrvatskog europskog puta Otto von Habsburg usprotivio se ocjenama što ih je o suradnji Hrvatske s Haškim sudom iznosila bivša glavna haaška tužiteljica Carla del Ponte koja "ima pristup da okrivljeni moraju dokazati svoju nevinost. To nikada nije bilo ispravno pravno načelo", isticao je Otto von Habsburg.
Privrženost Hrvatskoj pokazali su i članovi obitelji pa je Ottov unuk Ferdinand Zvonimir Habsburg, sin zastupnika u EP-u austrijske konzervativne stranke OeVP-a Karla Habsburga i Francesce Thyssen-Bornemisza, kršten 1997. u zagrebačkoj katedrali.
Otto von Habsburg vratio se u Austriju 1966., nakon 48 godina u egzilu pošto se odrekao prava na prijestolje. Godine 1989. potaknuo je održavanje "paneuropskog piknika" na ausrijsko-mađarskoj granici, što je bila operacija koja je omogućila da 600 Nijemaca iz istočne Njemačke prebjegne na Zapad.
Taj događaj povijesno se smatra jednim od presudnih za rušenje berlinskog zida te kasnije istočnog bloka.
Čak i nakon umirovljenja u EP-u 1999., Otto von Habsburg ostao je glasan kritičar na međunarodnoj sceni. Kada je izjavio da nema "države u Europi koja ima više prava smatrati se žrtvom od Austrije" razljutio je austrijske socijaldemokrate. No stručnjak Austrijske pučke stranke (OeVP) Walter Murauer objasnio je da je u pozadini mnoštva koje je u Beču klicalo Hitleru bila "druga, nevidljiva stvarnost" i Otto von Habsburg htio je podsjetiti da je Hitlerova Njemačka izbrisala Austriju, zbog čega nijedna država osim Meksika nije prosvjedovala.
Otto von Habsburg, poliglot koji je govorio i hrvatski jezik, bio je oženjen princezom Reginom von Sachsen Meiningen (umrla 2010.) i s njom imao sedmero djece. Posljednjih godina živio je u Poeckingu u Bavarskoj.
Bit će pokopan u obiteljskoj grobnici u kapucinskoj crkvi u Beču. Posljednji član carske obitelji ondje pokopan je njegova majka Zita, austrijska carica i ugarska kraljica, umrla 1989. u dobi od 96 godina.