Postojanje tog iznanađujućeg kompleksa od kamena podignutog na vrhuncu civilizacije Inka između 15. i 16. stoljeća nakon Krista na padini Anda blizu Cuzca, na jugoistoku Perua, otkrio je svijetu Amerikanac Hiram Bingham.
Taj arheolog-istraživač, koji je inspirirao lik Indiane Jonesa, došao je do Machu Picchua 25. srpnja 1911. na čelu znanstvene ekspedicije. Objavljivanjem njegovih istraživanja o tom "izgubljenom gradu" u časopisu National Geographic znamenitost je postala poznata u čitavom svijetu. Seljaci iz okolice znali su oduvijek za njezino postojanje.
Stota obljetnica slavit će se službeno od 7. srpnja, a obilježit će se i četiri godine otkad je svrstana među jedno od sedam svjetskih čuda Zaklade New7Wonders.
Machu Picchu trebao bi se pojaviti i na peruanskim novčanicama, a proslava predviđa i andske plesove, koncerte, alegorijske priredbe, mistične rituale i predavanja.
Povjesničari i ostali stručnjaci nisu se uspjeli složiti oko prirode tog mjesta - radi li se o svetištu, zabavištu ili utvrdi. Znamenitost je UNESCO uvrstio u kulturnu baštinu čovječanstva 1983. godine.
Machu Picchu ili "stara planina" na kečuanskom, nalazi se na 2400 metara iznad razine mora. Do njega je moguće doći vlakom iz Cuzca ili pješice "putem Inka" za nekoliko dana.
Zauzima 32.500 hektara ali izgrađeni dio koncentriran je u zoni od 530 metara dužine i 200 metara širine, sastavljene od poljoprivrednih terasa i 172 nastambe. Smatra se da je ondje živjelo između 300 i 1000 osoba.