Opraštajući se od Ivića predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Vlatko Marković je u svom govoru istaknuo kako je Ivić bio samozatajan te da se za njime danas tuguje diljem Hrvatske. "Svjesni smo što nam je Ivić značio", rekao je Marković.
On je također kazao kako je siguran da će mnogi u Europi pričati o Iviću, jer je bio velik nogometni stručnjak.
Predsjednik Nadzornog odbora Hajduka Petroslav Sapunar u svojem je govoru istaknuo da je Ivić bio "nogometni revolucionar i da je u balunu bio pravi kozmopolit".
Počasni predsjednik Splita Žara Mihaljević je rekao kako je taj klub ponosan i sretan što ga je svojedobno trenirao Tomislav Ivić.
Križ ispred lijesa od kapelice do mjesta ukopa na groblju Lovrinac nosio je bivši Hajdukov nogometaš Zoran Vujović, a uz lijes su u posljednjoj pratnji bili nekadašnji Hajdukovi nogometaši koje je Ivić trenirao - Jurica Jerković, Ivan Buljan, Šime Luketin, Dražen Mužinić, Vedran Rožić i Ivica Šurjak.
Među mnoštvom na posljednjem ispraćaju Tomislava Ivića na splitskom groblju Lovrinac bili su bivši izbornik hrvatske reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević, braća Zdravko i Zoran Mamić iz Dinama, pjevač Zlatan Stipišić Gibboni, Hajdukovi izgrači iz više generacija, glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić, župan splitsko-dalmatinski Ante Sanader i drugi.
Prije pokopa na Poljudu je održana komemoracija kojoj su uz brojne uglednike, te nekadašnje igrače Hajduka nazočili i aktualni izbornik Slaven Bilić, te nogometne legende iz BiH Ivica Osim i Duško Bajević, a u govoru na komemoraciji Jurica Jerković je kazao da je Ivić u nogometu bio fanatik i ispred svojeg vremena.
"Za neke je Ivić možda i bio čudak, ali za nas je on bio čudotvorac", naglasio je Jerković.
Aktualni Hajdukov predsjednik Hrvoje Maleš je istaknuo da je Tomislav Ivić ostavio mnogo Hajduku te da je kao trener rušio barijere.
Najveće uspjehe Ivić je ostvario trenirajući Hajduk tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća kada je "bijele" vodio do tri naslova prvaka Jugoslavije (1974, 1975, 1979), te četiri naslova pobjednika Kupa (1972, 1973, 1974, 1976). Tijekom svoje bogate karijere Ivić je vodio klubove iz čak 14 država, te četiri nacionalne reprezentacije. Bio je prvakom Nizozemske sa Ajaxom, Belgije sa Anderlechtom, Portugala sa Portom i Francuske sa Marseilleom, a sa Portom je osvojio i europski Superkup, te Interkontinentalni kup (1987).