Knjiga daje kroniku vremena u kojemu je Stevan Dedijer živio, kazala je Koraljka Penavin, urednica knjige koju je s engleskog prevela i izdala kuća VBZ. Ove se godine navršava 100 godine od rođenja jedinstvenog čovjeka, kozmopolita, građanina svijeta koji je spojio istok i zapad, sjever i jug, čovjeka koji je rado podijelio znanja te rano shvatio moć medija, kazala je urednica.
Recenzent i autor predgovora Tvrtko Jakovina rekao je kako je Stevana Dedijera odredila njegova obitelj, ekscentrična, ambicizna i tolerantna, te da su upravo opisi obitelji i djetinjstva najšarmantniji u knjizi. Po njegovim je riječima, on bio čovjek koji je vidio probleme, a 90-tih godina je imao važnu ulogu u hrvatsko-srpskim odnosima. Dedijer je jedan je od prvih i najglasnijih srpskih intelektualaca koji je svojim javnim istupima osudio agresiju Miloševićeva režima, dodao je.
Stručni suradnik na knjizi Ivan Viđen, koji je kao dijete živio u istoj zgradi s Dedijerom, govorio je o sjećanjima na "dunda", kazavši kako je karizmatični Stevan sve privukao svojim stavom 'Maloga princa', koji se čudio i zanimao za sve. U autobiografiji on ne pametuje, jer misli da su svi autobiografi lažljivci, i bez zazora priča o svojim pogreškama, ističe Viđen. Misli kako je knjiga "Špijun koga smo voljeli" i za plažu ali i za povjesničare te da popunjava prazninu među djelima o intelektualcima i moralnim vertikalama društva.
Stevan Dedijer je bio čovjek 21. stoljeća, uvijek nekoliko koraka ispred vremena, istaknuo je akademik Ivo Šlaus, kolega i Dedijerov prijatelj. Šlaus drži da je Dedijer sve svetinje stavljao pod znak pitanja te da je davno shvatio važnost znanosti za razvoj društva.
Bio je kritičan prema svim režimima i spoznajama, bio je komunist i ateist, da bi potom postao disident i kritičar, rekao je. Podsjetio je na Dedijerovo vođenje Titova projekta izrade atomske bombe, zaključivši na kraju kako je to bio brijantan Titov politički blef. Dedijer se divio velikom Ruđeru Boškoviću, ali kao špijunu Dubrovačke Republike, zaključio je Šlaus.
Stevan Dedijer (Sarajevo, 1911.- Dubrovnik, 2004.) je 1929. emigrirao u SAD, gdje je diplomirao teorijsku fiziku na Sveučilištu Princeton. U Americi se priključio komunističkom pokretu i potajno pomagao domovini. Ondje ga je zatekao II. Svjetski rat; odlučio je priključiti se OSS-u, preteči CIA-e, no izbačen je nakon što je otkriveno da je komunist. Nakon rata vratio se u Jugoslaviju gdje je postao jedan od ključnih sudionika u stvaranju nove države. Vodio je nuklearna istraživanja u Institutu u Vinči sve do trenutka dok nije počeo kritizirati komunističku vlast i Tita. U šest godina komunistička mu je vlast u Jugoslaviji trinaest puta odbila izdati putovnicu. Kad ju je napokon dobio, godine 1961. odlazi iz Jugoslavije u Kopenhagen, u Institut Niels Bohr, te na koncu na Sveučilište u Lundu. Bio je svjetski stručnjak i savjetnik za prikupljanje poslovnih informacija.