Andrija Hebrang (HDZ) kazao je kako se Državno izborno povjerenstvo (DIP) neće povećavati s novim stručnjacima za financijsko poslovanje, nego će koristiti institucije koje postoje u državi, a pod njegovom kontrolom će te institucije provjeravati godišnji financijski izvještaj od stranaka, nezavisnih zastupnika i drugih političkih subjekata.
Zakon, po Hebrangovim riječima, precizno određuje nadzor nad ulazom sredstava u kampanju, dakle, kako je kazao, prvenstveno nad donacijama.
Naglasio je i kako u primjeni, zakon mora gledati i rashode kampanje, dodavši da je puno više bilo prevara u iskazu rashoda nego u iskazu prihoda.
Po mišljenju Damira Kajina (IDS) Hrvatskoj treba još rigorozniji zakon i to ne samo o financiranju političke aktivnosti nego i o sukobu interesa.
Novac i medije u Hrvatskoj, kako je kazao, u velikoj mjeri kontroliraju tajkuni koji sve češće iskazuju određene političke ambicije kako bi zadržali ono što su od politike i dobili.
Josip Leko (SDP) ustvrdio je kako je zakon još jedan korak u izgradnji formalnih zakonskih okvira za poštene izbore u Hrvatskoj. Po njegovom mišljenju žalosno je što hrvatski parlament mijenja zakon o financiranju političkih stranaka na intervenciju EU.
Upozorio je kako oni koji poznaju uvjete pod kojima radi DIP, znaju da se ne može očekivati efikasna provedba zakona, rekao je Leko.
Goran Beus Richembergh (HNS/HSU) ustvrdio je kako je činjenica da se zakon o kojemu je bilo toliko javnog govora tri mjeseca nakon što je donesen, opet mijenja, znači da taj posao nije dobro obavljen.
Čudi ga, kako je rekao, činjenica da se unose odredbe koje DIP-u stvaraju čitav niz novih obveza, a da uoči izmjena s njima nisu obavljene konzultacije.