Grad Abotabad smješten sjeverno od Islamabada, u kojem se nalazila elitna vojna akademija, posljednji je primjer da su upravo gradovi s velikim brojem vojnika odabrani za skrovišta čelnika Al Kaide.
Jedna od bin Ladenovih supruga, uhićena u američkoj akciji u kojoj je njezin suprug ubijen prošli tjedan, otkrila je u ispitivanju da su u Abotabadu živjeli pet godina. Ako je to točno, to znači da je Bin Laden prije pet godina napustio plemenska područja i živio u gradu prepunom vojske, pred nosom američkim i pakistanskim snagama uvjerenima da se on krije stotinama kilometara daleko.
"Al Kaida se u bijegu iz Afganistana isprva krila u plemenskim područjima. No kada je otkrila da su te zone jako nadzirane (stranci se lako identificiraju, provode se napadi bespilotnim letjelicama, nadzor obavlja i pakistanska vojska), bilo je jasno da ondje neće moći ostati zadugo", objašnjava Rahimulah Jusufzaai, stručnjak za plemenske zone.
Bin Laden nije osamljen slučaj jer i drugi vođe terorističke mreže Al Kaide birali su gradove za skrovišta.
Godine 2002., Abu Zubajdah, pomoćnik Bin Ladena, uhvaćen je u Faisalabadu (središnji dio Pakistana), a Ramzi ben al-Šaiba, jedan od navodnih organizatora 11. rujna, u Karačiju (jug Pakistana), također 2002.
Iduće je godine uhićen jedan od organizatora napada, Halid Šeik Mohamed, u gradu Ravalpindiju, u kojem je smješten glavni stožer pakistanske vojske.
Treći čovjek Al Kaide, Abu Faradž al-Libi, uhvaćen je 2005. u Mardanu (sjeverozapad). Mustafa Setmariam Nasar, koji ima sirijsko i španjolsko državljanstvo i smatraju ga osnivačem prve Al Kaidine ćelije u Španjolskoj, uhvaćen je u gradu Keti (jug).
Ta su uhićenja obavljena u suradnji s pakistanskim obavještajnim službama (ISI), dok su napad na Bin Ladena izvele isključivo američke snage.
Američki dužnosnici pitaju se nisu li pakistanske službe bile upletene u pružanju utočišta prvome čovjeku Al Kaide. Te optužbe službeni Pakistan odbacuje i tvrdi kako je život u središtu grada najbolja zaštita.
Američke ofenzive bespilotnim letjelicama u pakistanskim plemenskim zonama učinile su upravo velike gradove, kao što su Lahore, Karači, Faisalabad, privlačnijima za skrivanje. Napadi bespilotnim letjelicama, a bilo ih je više od 100 u 2010., ubili su više od 670 osoba, ali nisu postigli željeni učinak, drži Jusufzai.
"Općenito, ubili su anonimce, sitne borce. Na prste se mogu pobrojati stvarno poznati borci", kaže Jusufzai.
Christine Fair, stručnjakinja za terorizam na Sveučilištu u Georgetownu (SAD), naprotiv drži da su napadi bespilotnim letjelicama učinkoviti no "glavni je problem što Amerikanci taje mete i tu nema transparentnosti".