U gotičkoj Wesminsterskoj opatiji nacija se 1997. oprostila od omiljene princeze Diane, majke princa Williama, te zatim 2001. od "kraljice majke", majke Elizabete II., koja je umrla u dobi od 101 godine.
U toj crkvi najvišeg gotičkog svoda u Engleskoj sklopljen je brak kraljice Elizabete II. i njezina supruga princa Philippea 20. studenoga 1947. Zbog poslijeratnih mjera štednje broj uzvanika bio je tada ograničen na 2.000, što je malo u usporedbi s 1.900 gostiju pozvanih na vjenčanje Williama i Kate.
Međutim, krunidbi kraljice Elizabete II. prisustvovalo je 1953. godine 8.251 uzvanika.
Obred vjenčanja gosti će uglavnom pratiti na velikim ekranima zbog osobite gradnje crkve u obliku križa u kojoj je glavni oltar odijeljen kamenim zidom te gosti neće mogu vidjeti mladence i njihove obitelji.
Kate je odlučila prekinuti tradiciju i do crkve će doći automobilom, a ne kočijom. Moguće je da će slijediti primjer princeze Elizabete i njezine majke prije nje, koje su vjenčani buket položile na Grob neznanog junaka.
Princeza Anne i princ Andrew, djeca kraljice Elizabete II. također su sa svojim izabranicima sklopila brak u Westminsterskoj opatiji. No vjenčanje princa Charlesa i princeze Diane održano je u raskošnijoj katedrali sv. Pavla.
Opatija uživa poseban, kraljevski status. Ona nije pod upravom župe ili biskupije i ovisi izravno o kraljici, koja je i poglavarka Anglikanske crkve.
Opatiju su 960. godine osnovali benediktinci. Od Williama Osvajača 1066. ona je postala službeno mjesto krunidbe i u njoj je okrunjeno 38 kraljeva, ali ne svi.
Poput pariškog Pantheona ili hrvatskog Mirogoja, Westminsterska opatija posljednje je počivalište znamenitih ljudi.
U njoj je pokopano 17 monarha i 3.000 istaknutih osoba, među kojima su Isaac Newton i Charles Darwin. Ondje počiva i glazbenik, barokni majstor Henry Purcell, a u "pjesničkom kutku" književnici poput Charlesa Dickensa i pjesnika Geoffreya Chaucera. Neki engleski književni velikani, poput Shakespearea, nisu pokopani u Opatiji, ali im je u njoj odana počast.
Opatija je bila oštećena u bombardiranju 10. i 11. svibnja 1941., no u njoj održavanje crkvenih obreda nikada nije prekinuto.