Karamarko je na konferenciji za novinare demantirao bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, ocjenjujući neistinitom njegovu tvrdnju da brijunski transkripti nisu korišteni kao dokaz jer ga je, ustvrdio je, u postupku protiv Slobodana Miloševića upotrijebila njegova obrana 2003.
Iščitavajući presudu generalu Anti Gotovini, vidjet ćete da je korišten i u toj presudi, pa otpada tvrdnja da transkript nije korišten kao dokaz i da je irelevantan, naglasio je.
Odbacio je i Mesićeve navode da je na suđenju bio bitan originalan audiozapis s brijunskoga sastanka, da je on korišten kao dokaz, a ne transkript. Odbacio je i tvrdnju da je takav audiomaterijal posjedovala POA i proslijedila ga Haaškome tužiteljstvu.
Nakon tužbe Gotovinova odvjetničkog tima DORH-u protiv nepoznate osobe zbog krivotvorenja dokumenta, POA je dobila zadaću i pokušala utvrditi vjerodostojnost tog dokumenta, objasnio je.
"To je bio sav doticaj POA-e s tim dokumentom", istaknuo je i objasnio da govori o travnju 2005. Nakon što je učinjena ekspertiza i sastavljeno izvješće, proslijeđen je Državnom odvjetništvu, dodao je.
"POA nikad nije samostalno ni izravno surađivala s Haaškim sudom, niti je taj ili bilo koji drugi dokument proslijedila Haaškom sudu", naglasio je. "To je puna istina i postoji bezbroj argumenata za to, a ostalo su nespretne i zlonamjerne interpretacije i konstrukcije", dodao je.
Karamarko nije želio odgovarati na novinarska pitanja, ističući kako je žalbeni postupak u tijeku. "Ne bih ulazio u bilo kakve detalje da ne ispadnemo neozbiljni, neodgovorni i neprofesionalni", zaključio je ministar unutarnjih poslova Karamarko, koji je na čelu POA-e bio od 2004. do 2006., nakon čega je do imenovanja ministrom 2008. bio ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije.
Inače, u svibnju 2005. zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu koju su Gotovinini odvjetnici podnijeli protiv nepoznatog počinitelja zbog navodnog krivotvorenja brijunskog transkripta, utvrdivši na temelju rezultata provedenih istražnih radnji i pribavljenoga tonskog zapisa da nije riječ o krivotvorini. Odvjetnici su navodno krivotvorenje dokazivali, među ostalim, izjavama nekih sudionika sastanka koji su u medijima izrazili sumnju u vjerodostojnost transkripta koji je, po ocjeni Gotovininih branitelja, temelj optužnice protiv njihova branjenika i tvrdnje Haaškog tužiteljstva da je postojao zločinački pothvat s namjerom protjerivanja srpskih civila iz tzv. srpske krajine.